Kafka i Lakan: Proces postoji, ali Zakona nema

Dva nepoznata lica, noću, uzimaju podršku Jozefu K.a, odvode ga do kamenoloma i ubijaju kao psa. Roman, ukoliko bismo uzeli samo kraj, pokazuje zastrašujući univerzum koji se danas, u pozno neoliberalnom kapitalizmu, do kraja ogolio: proces postoji, iako Zakona nema!

Scena koja često promakne, ili se uopšte dosad i nije primijetila, jeste da za vrijeme odvođenja na mjesto gdje će zločin biti izvršen nad licem koje nije moglo da se pozove na Zakon, od strane istog - nije upućena ni jedna jedina riječ! Jozef K. nijednom na putu do mjesta gdje će biti pogubljen nije postavio pitanje niti se uopšte ičemu usprotivio, djelovao je poput nekog ko prima sudbinu bez da išta više preuzima.

Ono što je jasno jeste da ga ubija administracija kojoj ne upućuje ni pitanje na osnovu čega, jer svako pitanje odjednom osjećamo kako je sasvim suvišno. U tom smislu, odsustvo pitanja signal je da je apsolutno prepoznat poredak koji je sagrađen od laži i u kojem smo bačeni da živimo, kako bi nas stid nadživio. Ponekad se zapitamo: čitajući ovaj roman ne kao distopijski, već kao detektivski, što bi se moglo izvesti kao zaključak, izuzev toga da je nepostojanje Zakona omogućilo da se izvrši ubistvo nad jednim nevinim licem?

Ili, možda je povlačenje Zakona otvaranje prostora da se umjesto njega ne djeluje putem bezakonja, nego uz pomoć rada stalnih premještanja, upućivanja na druga neprohodna vrata, sprat iznad ili sasvim drugu adresu. U radnji, K.a je neko ko je osuđen da traga, iako nijedan put ne vodi nigdje. Da li je uopšte K.a mogao biti na tzv. pravom putu ako je sâm cilj put kojeg on nema, naprosto mu je uskraćen?

Uvedimo jezik Žaka Lakana, koji bi mogao glasiti: tumačenje se događa između čina i zaključka, kao retroaktivni pokušaj dolaska do istine, ali uvijek već ostaje neki višak ili manjak što otvara mogućnost za nove interpretacije. Lakanov dodatak mogao bi se shvatiti kao mješano meso na žaru (mixed grill).

Kafka je izumitelj nepostojećeg Drugog (A), koji se pretpostavlja iza “zida jezika”. Ono što Kafkin genij obrće jeste sljedeće: Zakon nije završen! Pitamo se kako bi izgledao Lakanov Seminar posvećen iščitavanju Kafkine literature? Da li bi roman Zamak bio protumačen kao - subjekt za kojeg se pretpostavlja da zna?

Ženski likovi se kreću u falocentričnom krugu: Fräulein Bürstner, koja je Jozefu K.a komšinica, ukazuje da se bavi prostitucijom; Leni je djevojka koja sa njim završava u sobi prepunoj zastarelih akata. Gdje je najočigledniji primjer da se K.a suočava sa velikim Drugim? Tokom prvog i jedinog sudskog saslušanja, zastupnici Zakona ne mogu prekriti njegovo nepostojanje. Zbog toga je Kjerkegor tvrdio da - “Gomila je laž.”