Lekić o Pekiću: Simbol demokratije

U okviru Festivala „Pekićeva srebrna ruka“, sinoć je u Multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović“ održan razgovor povodom knjige „Na istoku zapada i zapadu istoka“, diplomate, profesora i publiciste Miodraga Lekića. Sa autorom su o knjizi, a posebno o poglavlju posvećenom Borislavu Pekiću, razgovarali prof. dr Aleksandar Jerkov i mr Ksenija Rakočević.

Otvarajući razgovor, Aleksandar Jerkov istakao je da Lekićeva knjiga otvara pitanja istorije, kulture i evropskog nasljeđa. „Lekić u ovoj knjizi pokreće dileme iz domena istorije i kulture Italije, Francuske i Rusije. On je u različitim društveno-istorijskim okolnostima sačuvao kontinuitet sopstvene posvećenosti kulturi i javnom djelovanju“, kazao je Jerkov.

Posebnu pažnju posvetio je poglavlju o Borislavu Pekiću, podsjećajući na aktivnosti Društva za proučavanje Pekićevog djela „Srebrna ruka“, koje uz podršku Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, organizuje predavanja, izdavačke projekte i naučne skupove sa ciljem da se dostojno obilježi stogodišnjica Pekićevog rođenja 2030. godine.

Govoreći o Pekićevom književnom opusu, Jerkov je izdvojio roman Zlatno runo, ukazujući na njegov dijalog sa djelom Miloša Crnjanskog. „Pekićevo Zlatno runo neka je vrsta kontrapunkta, komplementarne knjige Seobama. Kada stavite Pekića pored Crnjanskog, vidite kako veliki pisci vode dijalog. Čitajte Zlatno runo kao kontraknjigu nenapisanoj trećoj knjizi Seoba“, poručio je Jerkov.

Predstavljajući svoju knjigu, Miodrag Lekić kazao je da je nastojao da lična iskustva pretoči u oglede o kulturi, istoriji i geopolitici, polazeći od pojedinačnih događaja ili vijesti koje su ga podsticale na šire promišljanje istorijskih i civilizacijskih procesa. „Pokušao sam da ih razvijem u genezi kulture, geopolitike i literature“, rekao je Lekić.

Govoreći o poglavlju posvećenom Borislavu Pekiću, autor je istakao da ga je zanimalo povezivanje različitih istorijskih i književnih iskustava, prije svega kroz odnos Pekića i Njegoša. „Želio sam da povežem Pekića i Njegoša – različita vremena, različite poetike i temu istorije kao pozornice, metafizičke, etičke, izbore između interesa i časti gdje je čast egzistencijalna kategorija“, kazao je Lekić.

Prisjećajući se ličnih susreta sa Pekićem, kao i njihove prepiske, Lekić je podsjetio da je u knjizi objavio jedno od piščevih pisama, koje smatra mnogo više od kurtoazne prepiske. „Bio je fascinantan – spoj erudicije i ironije. Pekić je bio inkarnacija, simbol i ikona demokratije“, rekao je Lekić.

Ksenija Rakočević ocijenila je da se Lekićeva knjiga ne može svesti na zbirku političkih eseja, već da predstavlja složen intelektualni projekat u kojem se istorija tumači kao prostor kulturne interpretacije, posebno se osvrnuvši na poglavlje posvećeno Borislavu Pekiću, ocijenivši ga jednim od najzanimljivijih u knjizi. „Lekić ne piše ni književnoistorijsku studiju ni memoarski zapis, već tekst koji se kreće između autobiografskog svjedočenja, dokumentarne proze, istorije i hermeneutike“, naglasila je.

Govoreći o odnosu Pekića i Crne Gore, Rakočević je istakla da autor izbjegava svako svođenje piščevog identiteta na pitanje porijekla ili nacionalne pripadnosti. „Lekić ne pokušava da Pekića smjesti u bilo koju nacionalnu kulturu. Takav pristup blizak je savremenim teorijama identiteta koje identitet razumiju kao proces stalnog pozicioniranja između različitih kulturnih, istorijskih i simboličkih prostora“, zaključila je Rakočević.