Miranović: Vemićevi konji postaju medij univerzalnog psihološkog portreta savremenog čovjeka

Izložba „Snovi koji su me probudili“ istaknutog crnogorskog slikara Miomira Miša Vemića otvorena je u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“, kao prvi događaj u okviru likovnog programa 39. festivala „Barski ljetopis“ čiju selekciju potpisuje akademski slikar Goran Ćetković.

Brojni posjetioci imali su priliku da se upoznaju sa opusom jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih slikara autentičnog izraza, prepoznatljivog po motivu konja kao simbola slobode, snage, unutrašnje energije i stalne borbe između suprotstavljenih sila. Vemić iza sebe ima 47 samostalnih i veliki broj kolektivnih izložbi u Crnoj Gori i inostranstvu, a njegova djela se nalaze u brojnim privatnim i javnim kolekcijama širom Evrope i svijeta.

Izložbu je otvorila istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka dr Anastazija Miranović, koja je istakla da naziv izložbe direktno referiše lični kontekst umjetnikovog duhovno-kreativnog buđenja i istovremeno p(r)oziva na angažovanost – buđenje iz uljuljkane letargičnosti svijeta nametnutih obrazaca ponašanja, svijeta snoviđenja, zabluda, predrasuda, stereotipa i uvriježenih mišljenja.

Motiv konja u Vemićevom stvaralačkom opusu, prema riječima Miranović, nadrasta klasičnu animalističku tematiku i postaje univerzalna metafora ljudskog uzusa, borbe i prkosa. "Silovito njištanje đedovog Vranca zapretano u ranom dječačkom sjećanju, Vemić kontinuirano dekodira ciklusima slika čija tematika konzistentno istrajava u 'primordijalnom kriku' čovjeka današnjice. Zvučni i vizuelni šok iz djetinjstva na Sinjajevini postao je pokretački impuls cjelokupnog umjetnikovog stvaralačkog opusa", navodi Miranović.

"Onirički/košmarni motivi konja u svom stihijskom galopu, zanosu, grču, zagrljaju, nose strepnje, strahove, borbu protiv praznine savremenog, distopijskog svijeta. Virtuozni crtež nije u funkciji deskripcije realnog anatomskog fizikuma. Bilo bi suviše jednostavno baviti se isključivo estetskim. Vjekovima se motiv konjske figure eksploatisao u kulturi i istoriji umjetnosti kao simbol plemenitosti, ljepote, snage, izdržljivosti, brzine, ratnog trijumfa... Međutim, ovdje je riječ o etici, o deformitetima potaknutim unutrašnjim bilom, krikom i ekspresijom", apostrofira dr Miranović dodajući da su Vemićeve predstave konja prvenstveno psihološke studije, slike karaktera, stanja i svojevrsna likovna ispovijest o prolaznosti, nemoći, stradanju, neprikosnovenoj energiji divljine, njenoj silovitosti, ljepoti i snazi...

Miranović u svom kritičkom osvrtu ističe da konj kod Vemića postaje medij univerzalnog psihološkog portreta savremenog čovjeka. "Animalni antropomorfizam u službi je arhetipske simbolike. Konji su umjetnikov 'alter ego', ujedno i arhetipski simbol čovječanstva koje prolazi kroz istorijske i lične golgote. Razrogačene oči, razjapljene čeljusti, deformisane glave – uplašeni čovjek današnjice koji (sa)osjeća, pati, ali se i bori s brojnim izazovima nesigurno-neizvjesnog, ubrzanog svijeta. Ovo je umjetnost angažovanog krika/vapaja protiv otuđenja/odljuđenja, protiv svijeta simulakruma, prividnog spektakla, instant kulture i duhovne praznine, svijeta globalnog nasilja...", kazala je Miranović ukazujući da se Vemićeva estetika krika suprotstavlja estetskom konformizmu, te da njegove slike uznemiravaju, bude i izazivaju (inter)akciju/reakciju...

"Virtuozno vladanje crtežom, uz dramatičan kolorit žustre, ekspresivne geste, determiniše/deformiše formu koja se nerijetko rastače do ivica apstrakcije. Ipak, nikad ne posustaje u ekspresivnoj snazi elementarne prepoznatljivosti. Neutralne, tamne pozadine podcrtavaju koncept središta drame/priče kojim dominiraju hiposi izmješteni iz konkretnog istorijskog konteksta. Vemićevi konji ne pripadaju ni prošlosti, ni sadašnjosti – oni su bezvremeni jahači apokalipse i svjedoci vječitog ljudskog uzusa. Čovjek koji je bačen u istorijske, društvene, političke i kulturne prekretnice svog vremena, osjeća sigurnost samo u sebi, u sjećanju, unutarnjem jeziku... gdje je pitanje identiteta prvenstveno pitanje integriteta. Kroz prividno ograničen i bezbroj puta eksploatisan motiv (konja) u istoriji umjetnosti, Vemić uspijeva da izgradi prepoznatljiv i potpuno autonoman umjetnički svijet. Njegovi radovi nose atmosferu djela velikih majstora renesanse, baroka, neku prigušenu, toplu svjetlost i duboku, naslućenu tamu, nose snagu neobuzdane žestine koja istovremeno plijeni zamamnom ljepotom i budiproročanskom, iščekivanom strahotom", navodi Miranović.

"Ovaj svojevrsni, pikturalni 'egzodus nostos' galopom mahnitih konja vraća nas 'budnim snovima' u slikama silovite, uznemirujuće snage Miša Vemića", zaključila je dr Anastazija Miranović.

Miomir Mišo Vemić se zahvalio ljubiteljima umjetnosti koji su prisustvovali otvaranju izložbe istakavši da mu je posebna čast što drugi put izlaže u Umjetničkoj galeriji „Velimir A. Leković“. Posebnu zahvalnost uputio je organizatorima „Barskog ljetopisa“, selektoru likovnog programa Goranu Ćetkoviću i dr Anastaziji Miranović. "Rijetkost je da se tekst jednog vrhunskog kritičara poklapa sa onim što je sam umjetnik htio da kaže na svojih slikama. Upravo to je uspjela Anastazija Miranović i zbog toga sam joj iskreno zahvalan. Nadam se da će ovaj tekst biti objavljen u katalogu moje naredne izložbe u Nikšiću", kazao je Vemić uputivši poziv publici da njegovim djelima pristupi otvoreno i pažljivo. "Nije važno da li će vam se slike dopasti ili ne. Želim samo da ih pažljivo posmatrate", poručio je umjetnik.

Izložba će biti otvorena do 16. jula.