Umjetnost zajedničkog stvaranja u Luštica Bay

U ambijentu Luštica Bay, gdje se more i pejzaž neprestano prepliću sa savremenim umjetničkim izrazom, savremena umjetnica Ana Bogdanović realizuje interaktivni projekat „Ispod mreže Luštice“ (Beneath the Net of Luštica), u okviru programa Feel Alive.

Kroz seriju od četiri radionice i performansa, publika postaje aktivni učesnik u stvaranju umjetničkog djela monumentalnih dimenzija, koje nastaje iz spoja prirode, materijala i zajedničkog iskustva. Riječ je o slici formata 200 x 180 centimetara koja će se graditi kroz četiri faze.

Svaka radionica predstavlja jedan segment procesa stvaranja – od izgradnje reljefa i tekstura, preko njihovog povezivanja u jedinstvenu formu, do rada akrilnim bojama i završnog oblikovanja uljem na platnu, objasnila je Ana Bogdanović za naš Radio: „Posebnost ovog projekta je u tome što publika nije samo posmatrač, već aktivno učestvuje u nastanku jednog umetničkog dela monumentalnih dimenzija. Svaka radionica predstavlja jednu fazu stvaranja slike.”

Tokom prve gradićemo reljef i teksture, druga je posvećena njihovom povezivanju u jedinstvenu arhitekturu forme, treća donosi rad sa akrilom i uvođenje boje, dok je četvrta završna faza u kojoj se slika oblikuje kroz rad sa uljem na platnu.

Celi projekat inspirisan je Lušticom i njenim prirodnim nasljeđem. U radu koristim stare ribarske mreže iz Herceg Novog, odakle i sama potičem, kamen sa Rta Veslo, koru masline, morski pesak, alge sušene na suncu i druge prirodne elemente koji nose autentičan duh ovog prostora. Na taj način nastaje umjetničko delo koje nije samo umetnički objekat, već mapa prirode, nasleđa i zajedničkog stvaralaštva.”

Ana je do sada realizovala jedanaest samostalnih izložbi, a njen rad se kreće između savremenog informela i apstraktnog ekspresionizma. U fokusu njenog stvaralaštva je odnos čovjeka, prirode i prostora, uz poseban akcenat na materijale koji nose energiju mjesta iz kojih potiču: „Verujem da materijali sa kojima radim nisu samo sredstvo, već nosilac emocije, priče i sećanja iz kojih nastaje jedno veliko umjetničko delo.”

Zato me privlače prirodni elementi i njihovo pretvaranje u nešto novo, trajno i umetnički vredno. Materijali koje ugrađujem postaju ravnopravan deo slike, a njihove teksture i reljefi pričaju priču o prostoru iz kojeg potiču.”

Poseban značaj projekta, kako ističe, jeste neposredno uključivanje publike u kreativni proces: „Za mene je najlepši deo ovog projekta upravo susret sa ljudima. Navikli smo da umetnost posmatramo sa distance, a ovde pozivam publiku da postane deo procesa i da zajedno sa mnom stvara.”

Mnogi će prvi put uzeti u ruke materijale koje inače ne očekujemo da vidimo na slici – kamen sa Rta Veslo, koru masline sa Luštice, alge, pesak, ribarske mreže i druge prirodne elemente. Moći će da vide kako se ti materijali postavljaju na platno, povezuju jedni sa drugima i postepeno pretvaraju u trajno umetničko delo.

Vjerujem da će i deci i odraslima biti zanimljiv taj neposredan rad rukama. Ana kaže da dodir različitih tekstura djeluje umirujuće i meditativno, a u vremenu kada smo gotovo neprestano ispred ekrana, ovo je prilika da se vratimo prirodi i stvaranju: „Svako ko priđe platnu ostaviće u njemu deo sebe i svoje energije, pa verujem da će ovo biti mnogo više od slike koju sam napravila – biće zajedničko delo svih koji su učestvovali u njegovom nastanku.”

Posebno mi je važno što projekat ima i humanitarnu dimenziju, jer će, ukoliko završeno delo dobije novog vlasnika, deo sredstava biti usmeren Domu u Bijeloj za decu bez roditeljskog staranja. Tako će svi učesnici postati deo jedne mnogo veće, lepše i humanitarne priče.”