Pjesma o Crnoj Gori iz 1901. godine: Vizija slobode i ponosa

U cetińskom 'Knjževnom listu' iz 1901. godine objavljena je pjesma Vukašina Gagovića koja slavi identitet i otpor Crne Gore. U stihovima se ističe snaga i ugled ove zemlje, koja je, i pored svojih malih dimenzija, ostala dosljedna svom srpskom imenu i nije se predala tuđini.

Stihovi ove rodoljubive pjesme govore o bogatoj istoriji i borbi Crne Gore: 'A ta zemlja — što ’no bješe mala, što je srpsko ime održa, na srpskom nebu što je sjala, što tuđinu nije se podala, što je tukla svoga kljeta vraga, to je naša — Crna Gora draga.' Pjesnik, Vukašin Gagović Prijvlajanin, poznat po svojoj patriotističkoj poeziji, ističe značaj slobode i borbe za opstanak srpskog identiteta.

Pjesma također evocira teške trenutke srpske istorije, kao što je bitka na Kosovu, i naglašava ulogu Crne Gore u očuvanju srpskog nasleđa: 'Ko lav hitra, junak, valjana, borila se od Vidova Dana protiv sviju srpskih dušmana.' Gagović poziva na nadu i borbu za slobodu: 'Da se nada, da se svagda brani, dokle opet sinće svijetli dani.' Ova pjesma ostaje simbol otpora i ponosa Crne Gore, čiji se značaj i danas prepoznaje i cijeni.