Hristodulidis: EU treba pravila za pomoć napadnutim članicama

Predsjednik Kipra Nikos Hristodulidis izjavio je za agenciju Asošijeted pres da čelnici Evropske unije, koji se okupljaju u njegovoj zemlji, trebaju početi sa pripremom operativnog plana za slučaj da neka članica EU, koja je napadnuta, zatraži pomoć od drugih država članica.

U ekskluzivnom razgovoru, Hristodulidis je rekao da će čelnici EU raspravljati o tome da „daju sadržaj“ članu 42.7 ugovora Unije, koji obavezuje svih 27 država članica da se ispomažu u vremenima krize. Taj član nalaže da, ako neka država postane žrtva oružane agresije na svojoj teritoriji, njeni partneri trebaju pružiti „pomoć i podršku svim raspoloživim sredstvima“.

Do sada taj član nije bio primijenjen, te ne postoje stroga pravila o tome kako bi države članice trebale odgovoriti na poziv za pomoć. „Imamo član 42.7 i ne znamo šta će se desiti ako neka država članica aktivira taj član“, rekao je Hristodulidis za AP uoči samita EU–Bliski istok koji će se održati ove sedmice, a na kojem će se fokusirati na rat u Iranu i njegove posljedice.

Hristodulidis je naglasio važnost pripreme operativnog plana o tome šta bi se dešavalo u slučaju aktivacije tog člana, ističući da postoji niz pitanja koja treba razjasniti. Ovo pitanje je posebno važno za njega, koji je prošlog mjeseca tražio pomoć od zemalja EU kada je dron tipa šahid pogodio britansku vazduhoplovnu bazu na južnoj obali Kipra. Kiparski zvaničnici su naveli da je dron lansiran iz Libana, čiji je glavni grad udaljen samo 207 kilometara od južne obale Kipra.

Grčka, Francuska, Španija, Holandija i Portugalija poslale su brodove sa sredstvima za obaranje dronova kako bi pomogle u odbrani ostrva. Hristodulidis je dodao da, pošto su mnoge zemlje EU takođe članice NATO-a, priručnik treba da razjasni kako bi te zemlje mogle odgovoriti na poziv za pomoć od partnera iz EU, a da to ne bude u sukobu sa njihovim obavezama prema vojnom savezu.

Član 5 garancije bezbjednosti NATO-a navodi da se napad na jednog saveznika smatra napadom na sve njih, što zahtijeva kolektivni odgovor. „Dakle, šta će se desiti u ovoj situaciji ako je (napadnuta) država istovremeno članica NATO-a i EU? Šta će se desiti?“, pita se Hristodulidis.

Još jedno pitanje koje treba riješiti u skladu sa članom 47.2 jeste da li bi odgovor bio kolektivan u skladu sa propisima NATO-a ili bi važila pravila za države koje se graniče sa napadnutom zemljom. Takođe, tu je i pitanje koja sredstva bi trebalo koristiti za rješavanje različitih vrsta kriza.