Amerikanci se sele u Istočnu Evropu

Kada je Njujorčanin Antoni Skarano 2019. posjetio Rumuniju, to je bio njegov prvi povratak u zemlju rođenja još od 1990-ih. Kao novorođenče, Skarano (34) bio je među desetinama hiljada rumunske djece koje su usvojile američke porodice nakon pada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Oko 2017, uz pomoć Fejsbuk grupe, ponovo je stupio u kontakt sa svojom rumunskom porodicom, uključujući biološku majku, braću i sestre i baku, javlja CNN.

Dvije godine kasnije, Skarano i njegova supruga Samanta Ataguile stigli su u malo selo u Transilvaniji kako bi ih upoznali, a rodbina im je priredila, kako on kaže, „istočnoevropski crveni tepih“. „Sve je izgledalo kao velika zabava“, kaže Skarano. „Pretvorilo se u pravo slavlje ljubavi. Odmah smo se povezali, kao da smo nastavili tamo gdje smo stali prije svih tih godina.“ U narednim godinama par je još tri puta putovao u Rumuniju, sve više privučen blisko povezanim zajednicama i opuštenijim tempom života — što je u velikoj suprotnosti sa „radnim nedjeljama od 60 do 90 sati“ u SAD, kaže Skarano.

U maju 2024, nakon mjeseci papirologije i vraćanja rumunskog državljanstva, preselili su se iz Njujorka u selo u okrugu Sibiu. „To je idilično mjesto — planine, drevne šume, crkve — zaista magično“, kaže on. Par, koji se bavi muzikom, dijeli svoj život na društvenim mrežama pod nazivom "This Rromerican Life" — naziv benda u kojem dodatno "r" odražava Skaranovo romsko porijeklo. „Sada shvatamo da je život u nekoj zemlji drugačiji od posjete. Možda smo neke stvari romantizovali, ali kako smo dublje ulazili u život ovdje, on i dalje prevazilazi naša očekivanja“, kaže Skarano.

Želja Amerikanaca da se isele dostiže rekordne nivoe: svaki peti kaže da bi se preselio u inostranstvo kada bi mogao, prema Galupovom istraživanju iz 2025. godine. Posebno raste broj mladih žena koje žele da odu. Skarano i njegova supruga dio su tog talasa — mnoge privlače bezbjednost, niži troškovi i bolji kvalitet života. Zemlje EU su i dalje najpopularnije (Francuska, Italija, Španija, Portugal), ali raste interesovanje za manje „izvikane“ destinacije — poput Rumunije, Bugarske, Slovačke, Poljske, Albanije i Estonije.

Advokat za imigraciju Žan-Fransoa Harvi kaže da se interesovanje za ove zemlje naglo povećalo — sa nekoliko upita mjesečno na desetine nedjeljno. „Ljudi sada dolaze pripremljeni — istražuju porodično porijeklo i pitaju da li mogu da dobiju državljanstvo“, kaže on. Neke istočnoevropske zemlje nude olakšice poput poreskih podsticaja i lakšeg dobijanja državljanstva, posebno na osnovu porijekla.

Dragoš Poede, koji pomaže strancima da se presele u Rumuniju, kaže da su razlozi jednostavni: bezbjednost, kvalitet zdravstva i obrazovanja, niži porezi, povoljni troškovi života. Mnogi Amerikanci navode i osjećaj nesigurnosti u SAD zbog političkih razloga. „Američki san više nije ono što je nekad bio“, kaže Poede. Skarano i Ataguile se slažu — posebno ih je opterećivao strah od oružanog nasilja. „Na festivalu sam shvatila: ovdje nema šanse da nas neko upuca. Nisam ni znala koliko me je taj strah opterećivao“, kaže ona. Danas uživaju u opuštenijem životu — Skarano organizuje festivale, a ona predaje engleski.

Sličnu priču ima i Natali Boruk, koja se 2025. preselila iz SAD u Poljsku, odakle potiču njeni roditelji. Ona ističe znatno niže troškove (oko 400 dolara mjesečno za hranu), mogućnost života bez automobila i razvijenu tehnološku i startap scenu. Iako su izazovi poput jezika i hladnoće prisutni, prednosti ih nadmašuju. U 2024. godini broj stranaca koji su dobili poljsko državljanstvo porastao je za skoro 37%.

Albanija postaje sve popularnija jer: Amerikanci mogu boraviti do godinu dana bez vize, troškovi života su veoma niski (oko 1.000 dolara mjesečno). Estonija privlači zbog: digitalizovane države, podrške startapima, relativno niskih poreza. Nordijske zemlje, poput Finske, aktivno privlače stručnjake iz SAD nudeći: brže dobijanje boravka, društvene beneficije (zdravstvo, obrazovanje).

Dok popularne destinacije poput Španije i Portugala bilježe probleme sa rastom cijena i gentrifikacijom, manje poznate zemlje nude autentičnije iskustvo. Amerikanac Majk Danfi, koji se preselio u Prag, kaže: „Nisam došao iz Amerike da bih bio okružen Amerikancima.“ Ipak, mnogi i dalje prate dešavanja u SAD — posebno kada je riječ o mogućim promjenama zakona o dvojnom državljanstvu.