Kako Kremlj ucjenom pretvara protivnike u doušnike

Neposredno uoči Nove godine 2024, dok su mnogi Rusi pozivali porodicu i prijatelje da im upute praznične čestitke, jedan 21-godišnji student informatike iz Moskve dobio je sasvim drugačiji poziv. “Sudbina te stalno sklanja, od krivičnog gonjenja, od vojske. Nadam se da će se sve dobro završiti po tebe”, rekao je sagovornik. Ubrzo su dobre želje poprimile mračniji ton: “Ne zaboravi svoju domovinu. I dijeli više informacija.” Student - kojeg smo, iz bezbjednosnih razloga, nazvali Ivan - osjetio je pritisak, ali nije bio iznenađen. Tokom prethodne godine uznemiravao ga je isti čovjek, zajedno sa svojim kolegom, obojica pripadnici ruskih obavještajnih službi.

Sve je počelo 16 mjeseci ranije, nakon što su Ivana priveli i ponudili mu izbor: da dostavlja informacije o svojim poznanicima iz antikremljovskih krugova, od kojih su mnogi pobjegli u inostranstvo, ili da završi u zatvor. Novogodišnji poziv je dio niza poruka i snimljenih razgovora između Ivana i njegovih kontrolora, koji su podijeljeni sa “Politikom”. U trenutku kada Kremlj vodi sve širu kampanju sabotaža i špijunaže širom Evrope, ti materijali pružaju rijedak dokumentovani uvid u to kako ruske obavještajne službe regrutuju, prisiljavaju i upravljaju doušnicima.

Kako se ova dugogodišnja praksa širi izvan granica Rusije, ona donosi nove izazove za evropske zemlje domaćine i njihove obavještajne službe. Razgovori, vođeni između ljeta 2023. i 2025. godine, otkrivaju obrazac “dobar policajac, loš policajac”, kojim su vršili pritisak na Ivana da se infiltrira u onlajn komunikaciju jedne opozicione grupe i iz Moskve izvještava o njihovim aktivnostima u Evropi. Agenti su tražili i naizgled beznačajne detalje, a njihovo interesovanje nije bilo ograničeno samo na ruske državljane. Zanimale su ih i konkretne informacije o onima - bilo Rusima ili strancima - koji pomažu emigrantima u Evropi, bilo da je riječ o profesorima jezika ili zvaničnicima ministarstava vanjskih poslova u zemljama u kojima su disidenti pronašli novi dom.

“Saznaj ko je u Evropi i u kojoj zemlji, i ko im pomaže, uključujući specijalizovane organizacije”, navodi se u jednoj poruci. Kada je Ivan jednom od svojih kontrolora rekao za skup u Berlinu u novembru 2024, organizovan u znak protesta protiv ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, agent je tražio još više detalja: “Kažem ti, opiši to, opiši, pošalji mi izvještaj”, napisao je. “Nemoj da te jurim.” “Sve već znamo, ali bismo željeli da znamo još više”, navodi se u drugoj poruci.

Od početka totalnog napada Moskve na Ukrajinu, stotine hiljada Rusa su napustile zemlju, među njima i neki od najglasnijih kritičara Kremlja. Nadali su se da će u Evropi pronaći sigurnost. Umjesto toga, postali su i mete i poželjni resursi ruskih službi bezbjednosti. Dok je veliki dio pažnje usmjeren na “potrošne agente”, regrutovane onlajn za sabotaže ili vandalizam, razgovori koje je Ivan podijelio ukazuju na drugačiju taktiku: dugoročno stvaranje mreže doušnika unutar samih opozicionih krugova. “Moramo biti spremni da sa ovim živimo još dugo”, rekao je Andrej Soldatov, vodeći stručnjak za ruske obavještajne službe.

Prošle godine, u prvom poznatom slučaju špijunaže protiv ruskog političkog disidenta u Evropi od početka invazije na Ukrajinu, Poljska je u južnom gradu Sosnovjec izvela pred sud Igora Rogova - opozicionog aktivistu u egzilu koji je postao student. Vlasti su Rogova optužile za povezanost sa planom bombaškog napada, kao i za špijuniranje drugih Rusa u egzilu, ali i poljskih državnih zvaničnika i univerzitetskog osoblja, uključujući profesore jezika, koji su im pomagali da započnu novi život. Prema optužnici, Rogova je ruska Federalna služba bezbjednosti (FSB) regrutovala još dok je bio u Rusiji, nekoliko godina prije nego što je napustio zemlju, a on je svoju ulogu doušnika nastavio i u egzilu. Njegov advokat je odbio da komentariše slučaj, ali sudska dokumenta u koja je “Politiko” imao uvid navode da je priznao da je radio za FSB.

Za ruske bezbjednosne službe, izgradnja mreža doušnika unutar krugova ljudi u egzilu ima dvostruku svrhu, rekao je Soldatov. Sve dok doušnici ostaju neotkriveni, oni Moskvi mogu dostavljati informacije o kretanju, privatnim životima i slabostima kritičara Kremlja, u trenutku kada joj je pristup njima otežan zbog protjerivanja desetina ruskih špijuna. A ako doušnik bude razotkriven, kao u slučaju Rogova, to podstiče nepovjerenje - kako unutar krugova aktivista, tako i između njih i zemalja domaćina. “U svakom slučaju, to je dobitna kombinacija”, rekao je Soldatov.

Iako Moskva javno odbacuje opozicionare u egzilu kao marginalne i nevažne, pažnja koju im posvećuje odaje duboku nesigurnost. Pored pokušaja infiltracije, ruske vlasti nastavljaju da pokreću krivične postupke protiv kritičara Kremlja, čak i u odsustvu, označavajući ih kao “ekstremiste” ili “teroriste”. Logika bezbjednosnih službi, objasnio je Soldatov, jeste da današnji ljudi u egzilu možda djeluju nevažno, ali je tako djelovao i Vladimir Lenjin prije revolucija 1917. godine, koje su srušile tadašnjeg cara i više od 300 godina vladavine Romanovih. “Iz perspektive FSB-a, oni sebi ne mogu da priušte ni jedan odsto vjerovatnoće da bi ti ljudi jednog dana mogli da ugroze političku stabilnost Rusije” ili vlast ruskog predsjednika Vladimira Putina, rekao je Soldatov.

Ivanovi problemi su počeli u ljeto 2023. godine. Tek što je sletio na moskovski aerodrom Šeremetjevo - vraćajući se iz posjete roditeljima u jednom ruskom gradu udaljenom dva i po sata leta - prišla su mu dvojica muškaraca u civilu i dvojica uniformisanih policajaca, koji su mu oduzeli telefon i pasoš. Dvojica u civilu su se predstavila kao istražitelji za posebno važne slučajeve, elitnog odjeljenja FSB-a zaduženog za državne zločine. Pokazali su mu značke, prebrzo da bi ih mogao vidjeti, i poveli ga ka traci za prtljag. Dok su čekali njegove kofere, počeli su usputno da ga ispituju o privatnom životu, studentskim dugovima i roditeljima - “stvarima koje su mogli znati samo praćenjem moje komunikacije”, prisjetio se Ivan. “Tražili su tačke pritiska.”

Nakon toga, u prostoriji koju koristi aerodromska policija, razgovor je poprimio ozbiljniji ton. Dvojica muškaraca su ga suočila sa organizacionom šemom na kojoj su bili njegovo ime i fotografija, kao i podaci o više njegovih poznanika, optužujući ga - s pravom - da je bio član omladinskog pokreta “Vesna”. Ta prodemokratska grupa je prvobitno postala poznata po satiričnim, medijski upečatljivim protestima. Oni su 2017. godine organizovali “sahranu budućnosti Rusije” uoči predsjedničkih izbora koji su Putinu donijeli još jedan mandat. Godinu kasnije, sa mosta u Sankt Peterburgu okačili su transparent “Ovo Svjetsko prvenstvo je natopljeno krvlju”, uoči finala Svjetskog prvenstva u fudbalu, čiji je domaćin bila Rusija. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, “Vesna” je izrasla u jednu od glavnih opozicionih snaga u zemlji, pomažući u koordinaciji i podsticanju protesta protiv rata i Kremlja.

Dvojica agenata su pokazala Ivanu i drugi dokument, za koji se činilo da sadrži izdvojene djelove prepiske iz “Vesnine” Telegram grupe, koja je obrisana nakon što je ruski sud u decembru 2022. organizaciju proglasio “ekstremističkom”. Muškarci su Ivanu dali izbor: ili će postati njihov doušnik, ili će ga odmah odvesti u zatvor, gdje bi se suočio sa kaznom od 15 godina zbog učešća u “ekstremističkoj” čet grupi. Nakon što je pristao na prvu opciju, natjerali su ga da potpiše izjavu o povjerljivosti, a zatim su ga neobilježenim automobilom odvezli do centra Moskve, gdje su ga pustili kod jedne metro stanice. “Javićemo ti se na Telegramu”, rekao je jedan od njih na rastanku. Ubrzo potom, Ivan je dobio prvu poruku sa predlogom da se nađu ispred zgrade u kojoj je studirao, što je bio prvi u nizu takvih susreta. Ipak, agenti su s njim uglavnom komunicirali onlajn, putem poruka i poziva na Telegramu.

Jedan od njih, visok i mršav, preuzeo je gotovo bratsku ulogu i davao Ivanu porodične savjete, nudio pomoć oko “problema” na fakultetu i sugerisao da ga može zaštititi od mobilizacije i slanja na ratište u Ukrajini. “Sve sam sredio, niko te neće odvesti u vojsku”, napisao je agent krajem novembra 2024, očigledno pokušavajući da umiri Ivanove strahove da bi mogao biti mobilisan. Obećao mu je da je njegov slučaj pod njegovom “ličnom kontrolom”. Drugi agent, krupnije građe, djelovao je kao da mu je zadatak bio da poslušnost obezbijedi zastrašivanjem. “Mnogo smo se nadali da ćeš nam pomoći informacijama, ali sudeći po našoj komunikaciji, ne izgleda da i ti imaš tu želju”, napisao mu je jednom prilikom prijetećim tonom. Jednom, nakon što je Ivan više puta nalazio izgovore da se ne sastanu uživo, agent je izgubio strpljenje: “Ja sam pristojan čovjek, ne pokušavaj da me praviš budalom. Niko ne gori od želje da ti bude prijatelj. Imamo zajednički posao koji treba da obavimo!” Poziv na pivo, nastavio je, služi “da te motiviše” i da pokaže “da nismo životinje i da nam treba tvoja pomoć, koju zasad nisi pružio”. Uloge su se povremeno mijenjale. “Ivane, pobrini se, dođavola, da pronađeš i ponovo uspostaviš kontakt sa ‘Vesnom’, jasno?” rekao je prvi agent tokom jednog razgovora. “Da, pokušavam, razumijem, u redu”, odgovorio je Ivan, očigledno pokušavajući da izbjegne dodatni pritisak.