Umro Filaret, počasni patrijarh Ukrajine

U svojoj 97-godini, počasni ukrajinski patrijarh Filaret Denisenko umro je danas u Kijevu – saopštava mitropolit Epifanij, poglavar autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine. Filaret je značajan akter savremene istorije pravoslavlja: u SSSR-u, docnije Rusije i Ukrajine – djelimično i Crne Gore.

Kako je primijetio Epifanij, „ovozemaljski put Njegove Svetosti sada je došao kraju i stoga pozivam sveukrajinsku pastvu da se usrdno pomoli za pokoj duše patrijarha Filareta”. „Molimo Svevišnjeg da ga primi u svoje Nebesko Carstvo. Iskreno saučešće rodbini pokojnika! Vazda ćemo pamtiti savjete patrijarha Filareta o važnosti očuvanja jedinstva Ukrajinske crkve oko kijevskoga prijestola. Pamtićemo i sprovoditi njegove pouke i upute o važnosti sabranja, poniznosti pred Božjom i voljom punoće Crkve, o predanom služenju Bogu, Crkvi Hristovoj i ukrajinskome narodu”. „Molitva i śećanje na njega zauvijek će ostati u pomjesnoj autokefalnoj Pravoslavnoj crkvi Ukrajine”, dodao je Epifanij.

Uslijed pogoršanja hroničnih bolesti, Filaret je 9. marta 2026. hospitalizovan u Kijevu. Ranije, 5. novembra 2025, mitropolit Epifanij sastao se u svojoj rezidenciji s počasnim patrijarhom Filaretom. Prethodno je Epifanij pośetio Filareta u njegovoj rezidenciji 26. oktobra 2025. godine. Time je, smatra se u ukrajinskoj javnosti, između njih dvojice bio prevaziđen spor.

Krajem 2018. godine, na objedinjavajućem saboru ukrajinskoga pravoslavlja u Kijevu – a uoči dodjeljivanja od strane Vaseljenske Majke-Crkve tomosa o kanonskoj autokefaliji za tada ustrojenu Pravoslavnu crkvu Ukrajine – Filaret se dobrovoljno odrekao dugogodišnjeg arhipastirstva u pokretu za dobijanje kanonske autokefalije. Za prvoga poglavara Pravoslavne crkve Ukrajine izabran je Epifanij, koji je do tada bio Filaretov vikar. Filaretu je u Pravoslavnoj crkvi Ukrajine priznat status počasnoga (bez efektivnih ovlašćenja) patrijarha.

Filaret je sasluživao sa arhiepiskopom cetinjskim i mitropolitom crnogorskim Mihailom, ranijim poglavarom Crnogorske pravoslavne crkve. Takođe, Filaret je 2010. predvodio ukrajinske arhijereje pri pośeti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Međutim, Filaret je kritikovao sadržaj teksta tomosa o autokefaliji nakon što je uručen 6. januara 2019. godine, s tezama: - da nepravedno ograničava Pravoslavnu crkvu Ukrajine, koja pri komunikaciji s drugim pomjesnim crkvama mora da konsultuje Majku-Crkvu u Carigradu; - zatim, da Ukrajinci, druga po brojnosti pravoslavna nacija na svijetu, imaju pravo da im u tomosu bude upisan ukrajinski patrijarh tj. patrijaršija – iako, pravo zboreći, takve tomose nemaju ni samoproglašene patrijaršije Srbije, Bugarske…

Filaret je 1929. rođen kao Mihailo Denisenko u selu Blagodatne, Donjecka oblast, SSSR. Nakon što je diplomirao 1948. na bogosloviji u Odesi, upisuje se na Moskovsku duhovnu akademiju Ruske pravoslavne crkve. Njega je 1950. moskovski patrijarh Aleksije I zamonašio, rukopložio u čin jerođakona, a 1951. za jeromonaha.

Filaret je 1952. diplomirao teološku akademiju i biva imenovan za nastavnika na predmetu Sveto pismo (Novi zavjet) u moskovskoj bogosloviji, istovremeno obavljajući dužnost nastojatelja Trojice-Sergijeve lavre. Od 1953. predaje na Moskovskoj teološkoj akademiji. Godine 1960. imenovan za rukovodioca poslova Ukrajinskog egzarhata i Volodimirske katedrale u Kijevu. A od 1961. čelnik je podvorja Ruske pravoslavne crkve pri Aleksandrijskoj patrijarijaršiji u egipatskome gradu Aleksandriji.

Početkom 1962, odobrenjem moskovskoga patrijarha i sv. sinoda, izabran i rukopoložen za episkopa, postavljen za vikara eparhije lenjingradske u SSSR-u. Potom, služio kao egzarh Srednje Evrope, a poslije osnivanja eparhije Ruske pravoslavne crkve u Austriji iste godine imenovan za episkopa u Beču. Od 1964. vikar arhijereja eparhije moskovske i rektora Moskovske teološke akademije i bogoslovije. U Kijev premješten 1966. i uzdignut u čin arhiepiskopa – egzarha cijele Ukrajine, sa statusom stalnog člana sinoda Ruske pravoslavne crkve. Od 1968. ima i titulu mitropolita. Godine 1971. Pimen, novi moskovski patrijarh, dodijelio mu je pravo nošenja dvije panagije.

Filaret je 1990, nakon smrti patrijarha Pimena, mjestobjustitelj Moskovske patrijaršije. Bio je jedan od kandidata za novoga patrijarha, ali je izgubio izbore, na kojima je pobijedio Aleksij II. Nakon toga, Filaret inicira preimenovanje Ukrajinskoga egzarhata u Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Moskovske patrijaršije (UPC-MP). Dobio je titulu: Mitropolit kijevski i cijele Ukrajine UPC-MP. Međutim, kao rezultat sticanja nezavisnosti Ukrajine 1991, Filaret zalagao se za dobijanje autokefalije, ali je Moskovska patrijaršija za UPC-MP odobrila samo izvjesnu samostalnost u upravljanju. Nezadovoljan time, Filaret se 1992. priklonio manjem dijelu jerahije koja se izdvojila iz UPC-MP i – sa većim dijelom do tada emigrantske Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve – proglasila: Ukrajinsku pravoslavnu crkvu Kijevske patrijaršije (UPC-KP). A koju Moskovska patrijaršija, kao ni druge kanonske crkve, nijesu priznale.

Filaret postaje zamjenik Mstislava Skripnika, koji je prvi patrijarh UPC-KP. Kada se Mstislav 1993. upokojio, njega je naslijedio Volodimir Romanjuk, a Filaret ostaje zamjenik. Dvije godine kasnije, po upokojenju Volodimira – Filaret je intronizovan za Patrijarha kijevskoga i cijele Rusi-Ukrajine, poglavara UPC-KP. Moskovska je patrijaršija, pod Aleksijem II, 1997. anatemisala Filareta. U odgovoru, Filaret je saopštio: „Anatema se izriče za jeres, za raskol, za odstupanje od hriršćanskoga moralnog učenja ili za grubo kršenje kanona. A ja nijesam učinio ništa od toga”.

Zaista, 11. oktobra 2018, razmatrajući Filaretovu apelaciju, sinod Vaseljenske patrijaršije – mjerodavna, drugostepena crkveno-sudska instanca – rusku anatemu jednoglasno ocjenjuje kao kanonski nevaljanu, nametnutu iz političkih razloga. U svojstvu poglavara UPC-KP, Filaret je sasluživao sa arhiepiskopom cetinjskim i mitropolitom crnogorskim Mihailom, ranijim poglavarom Crnogorske pravoslavne crkve. Takođe, Filaret je 2010. predvodio ukrajinske arhijereje – među njima je bio i sadašnji mitropolit kijevski i cijele Ukrajine Epifanij – pri pośeti Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, a tokom koje su klirici obje jerarhije takođe sasluživali. U Kijevu 2016. godine, od Filareta je monaški postrig i čin mitronosnog arhimandrita primio Boris – sadašnji poglavar Crnogorske pravoslavne crkve. Prema statistici, Filaret je između 1962. i 1992. učestvovao u hirotonijama 46 episkopa Ruske pravoslavne crkve. A od 1992. do 2018. u rukopoloženjima 71 arhijereja, koji su od 2019. okosnica autokefalne Pravoslvne crkve Ukrajine – uključujući i 2009. hirotoniju Epifanija.