Veliki upitnik iznad Kaje Kalas

Na sastanku evropskih ministara spoljnih poslova u ponedjeljak (13. jul), ponovo će se vagati svaka njena riječ. Ponajprije zato što je odnos prema Izraelu jedna od tema dnevnog reda. Otkako se pojavila tvrdnja da je glavna diplomatkinja EU Kaja Kalas izraelsku vladu uporedila sa „sistemom aparthejda u Južnoafričkoj Republici“, kritike na njen račun dodatno su eskalirale.

Njemački kancelar je javno ukorio na posljednjem samitu EU: „Izričito se ne slažem s takvim izborom riječi i o tome se mora temeljno razgovarati“, rekao je Fridrih Merc. Predsjednik Odbora za spoljne poslove njemačkog Bundestaga Armin Lašet javno je zatražio njenu ostavku. Sama Kalas izjavila je: „Ne mogu se neprestano boriti protiv tih sjenki, protiv tvrdnji šta sam navodno rekla iza zatvorenih vrata ili nisam rekla. Držimo se onoga što sam zvanično rekla – to je evropsko stanovište koje zastupam.“ Izrael je u junu 2026. prekinuo kontakte s visokom predstavnicom Evropske unije za spoljne poslove Kajom Kalas. Do toga je došlo nakon što su se pojavili izvještaji da je na jednom zatvorenom sastanku u Meksiku postupanje Izraela na palestinskim teritorijama uporedila s nekadašnjim južnoafričkim režimom aparthejda. Izraelski ministar spoljnih poslova Gideon Sar zatražio je da povuče te izjave.

Kalas to poređenje dosad nije ni demantovala ni potvrdila, već je umjesto toga istakla važnost vođenja dijaloga između Evropske unije i Izraela uz međusobno poštovanje. Razlog kritika prema njoj leži i u složenosti evropske spoljne politike, kao i komplikovanom odnosu s predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen. Sukob između njih se otvoreno komentariše. Bivši evropski komesar Ginter Etinger govorio je o „međusobnim podbadanjima koja troše mnogo energije“, dodajući da se pod vođstvom Ursule fon der Lajen Komisijom upravlja više „predsjednički nego kolegijalno“.

Za samu Kalas tvrdi se da je jednom upotrijebila riječ „diktatorka“. Razlika između njih je u tome što je Kalas već bila premijerka Estonije, dok je Ursula fon der Lajen u Njemačkoj bila „samo“ ministarka. Ipak, razgovara li se s ljudima u Briselu, postaje jasno da se manje radi o navodnom „ženskom sukobu“, a više o temeljnom pitanju: ko je zapravo odgovoran za evropsku spoljnu politiku?

EU funkciju glavnog diplomate ima tek od 2011. godine. Kada je Kalas preuzela tu dužnost, svi su priželjkivali snažan glas i jasno političko pozicioniranje. No, upravo joj se to danas zamjera. Njen manevarski prostor je ograničen jer spoljnopolitičke odluke zahtijevaju jednoglasnost, a do nje Evropa često dolazi samo oko najmanjeg zajedničkog imenitelja. Činjenica da američki predsjednik Donald Tramp pokušava da podijeli EU dodatno otežava nastup u kojem bi se govorilo jednim glasom.

Mnogi u Briselu razumiju to što Kalas, kao Estonka, upozorava na opasnost iz Rusije. Međutim, to slabi njen položaj diplomatkinje, pa i moguće posrednice u ratu u Ukrajini. Rat protiv Ukrajine promijenio je odnos snaga unutar EU. Predsjednica Komisije Fon der Lajen podršku Ukrajini brani odlučno – „koliko god bude potrebno“. U novom budžetu EU traži milijarde eura za jačanje evropskih odbrambenih sposobnosti.

Upravo je to pravi problem, koji daleko nadilazi trenutno ogorčenje. Ursula fon der Lajen želi da vodi geopolitički usmjerenu Komisiju, što se često sukobljava s interesima Kaje Kalas. Spoljna i bezbjednosna politika i dalje su prije svega u nadležnosti država članica. U formatima E3 ili E5 Njemačka, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Poljska i Italija pokušavaju da gase različita svjetska krizna žarišta.

Kao da to nije dovoljno, predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta, koji predstavlja države članice EU, uspostavio je tajne kontakte s Moskvom, a da to prethodno nije usaglasio s drugima. I nije li zapravo pravi „ministar spoljnih poslova EU“ komesar za trgovinu Maroš Šefčovič, koji ima direktan pristup Vašingtonu i Pekingu? Za evropsku spoljnu politiku tako se nadmeću Evropska komisija, šefovi država i vlada te Kaja Kalas.

Kako bi se prevladale te blokade, jedan interni francuski dokument predlaže tri mogućnosti reforme. Spoljna politika mogla bi se u cjelosti staviti pod nadležnost Evropske komisije. Druga mogućnost jeste da pređe u nadležnost Savjeta EU, odnosno Antonija Košte i predstavništva 27 šefova država i vlada. Treća mogućnost bila bi znatno ojačati položaj Kaje Kalas i Evropske službe za spoljne poslove unutar sistema EU. Trenutno se, međutim, sve tri opcije smatraju malo vjerovatnim.

Kalas će se vjerovatno morati pomiriti s činjenicom da kao bivša premijerka sada samo priprema odluke zajedno s ministrima spoljnih poslova, dok konačne odluke donose njene nekadašnje kolege, šefovi država i vlada. Njene pristalice kažu da to nije nimalo lako razumjeti. Uostalom, ovo joj je ionako bio tek drugi izbor – zapravo je željela da postane generalna sekretarka NATO-a. No i za tu se funkciju smatralo da je previše nediplomatična.