Zelenski sve češće pod sankcije stavlja ukrajinske kritičare, javnost zabrinuta

Kada je predsjednik Volodimir Zelenski 7. jula uveo sankcije protiv bivšeg poslanika Borislava Bereze, mnogi su se zapitali šta ga uopšte povezuje sa Rusijom ili prijetnjom ukrajinskoj nacionalnoj bezbjednosti. Bereza, naime, nikada javno nije iskazivao simpatije prema Rusiji, a tokom cijele karijere bio je prozapadno orijentisan političar i bloger.

Sankcije, koje je Ukrajina počela uvoditi nakon početka ruskog rata 2014. godine, prvobitno su bile zamišljene kao sredstvo borbe protiv Moskve i njenih saveznika, ali ih Zelenski sve više koristi protiv ukrajinskih građana, što stručnjaci smatraju pravno spornom praksom i mehanizmom za kažnjavanje kritičara i protivnika, piše Kyiv Independent.

Mnogi od sankcionisanih ukrajinskih državljana nijesu proruski orijentisani, a čini se da je njihova jedina mana protivljenje administraciji Zelenskog. Stručnjaci se slažu da su sankcije protiv ruskih državljana i saveznika Kremlja i dalje važan način suzbijanja ruske agresije, ali njihova primjena na domaće aktere izaziva zabrinutost.

„Postojalo je prilično čvrsto opravdanje za antiruske sankcije“, rekao je za Kyiv Independent Jaroslav Jurčišin, poslanik liberalne stranke Holos. „Uprkos kritikama nekih domaćih i međunarodnih stručnjaka, velika većina tih sankcija pokazala se efikasnom. Međutim, Zelenski i njegov tim kasnije su počeli mnogo šire tumačiti taj mehanizam. Činjenica da zvanična komunikacija više ne povezuje sankcije sa protivdržavnim aktivnostima ili prijetnjama nacionalnoj bezbjednosti daje razlog za vjerovanje da mehanizam postaje sve više ispolitizovan.“

Ukrajinski politički analitičar Volodimir Fesenko kaže da su se sankcije za vrijeme Zelenskog „povezale sa unutrašnjim političkim borbama“. „Problem je što se sankcije sve više koriste u domaće političke svrhe, bez dovoljnog pravnog utemeljenja“, rekao je.

Pravni stručnjaci tvrde da je sam postupak uvođenja sankcija ukrajinskim građanima protivzakonit. „Ako je počinjeno krivično djelo, moraju postojati dokazi koji to potvrđuju“, objasnio je Mihajlo Žernakov, rukovodilac pravosudne nadzorne organizacije Dejure. „Sankcije djeluju u okviru drugačijeg sistema, u kojem nema sudske procjene dokaza; jednostavno se donosi i sprovodi politička odluka.“ On tvrdi da je takav pristup „nespojiv sa vladavinom prava“ i da bi sankcije trebalo koristiti isključivo kao „alat protiv stranih državljana koji su van domašaja domaćeg pravosudnog sistema“.

Kabinet predsjednika nije odgovorio na zahtjeve za komentar. Instrument sankcija pojavio se 2014. nakon ruske aneksije Krima i invazije na istočne oblasti Donjeck i Lugansk. Tadašnji predsjednik Petro Porošenko koristio ih je prvenstveno protiv Rusije i njenih saveznika. „Kod Porošenka su se pravna ograničenja još uvijek uzimala u obzir“, rekao je Fesenko, dodajući da Zelenski „ima nešto drugačiji odnos prema pravnim ograničenjima svojih ovlašćenja“ i da je „radikalniji, nagliji i skloniji brzim odlukama“.

Zelenski sebi takođe može priuštiti aktivniju upotrebu sankcija zbog nezabilježene koncentracije moći. Prekretnica 2021. „Porošenkova vlast bila je mnogo manje politički homogena. Rizik od zloupotrebe raste sa koncentracijom moći. Danas se gotovo cijeli vladajući tim sastoji od ljudi lično odanih predsjedniku, što smanjuje broj onih koji mogu reći: ‘Ne, to ne bi trebalo da radimo’“, smatra Jurčišin.

Ključni trenutak dogodio se 2021. godine, kada je Zelenski počeo primjenjivati sankcije protiv ukrajinskih proruskih političara koje pravosuđe nije uspjelo kazniti. Na meti se našao prokremaljski poslanik Viktor Medvedčuk i sa njim povezani televizijski kanali jer su „aktivno napadali Zelenskog“, rekao je Fesenko. Dodao je da je te sankcije vjerovatno predložio Oleksij Danilov, tadašnji sekretar Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu. Danilov je za Kyiv Independent potvrdio da je inicirao sankcije protiv Medvedčuka, kao i druge, ali nije ulazio u detalje. „I uspjelo je“, kaže Fesenko. „Sankcije protiv Medvedčuka pokazale su se izuzetno efikasnim. Mislim da je to za Zelenskog bilo poput otkrića.“

Te mjere imale su široku podršku javnosti jer Medvedčukova prokremaljska orijentacija nikada nije bila sporna. On je 2022. godine predat Rusiji u okviru razmjene zarobljenika. Nakon početka sveobuhvatne ruske invazije 2022., Zelenski je dobio velika ratna ovlašćenja, a mehanizam sankcija ponovo se pokazao korisnim. Uz oduzimanje državljanstva, predsjednik je stekao praktično neograničenu moć. Henadiju Korbanu, bivšem poslovnom partneru oligarha Ihora Kolomojskog, 2022. oduzeto je ukrajinsko državljanstvo. Zvanični razlozi nijesu navedeni, ali se sumnja da je povod bilo njegovo izraelsko državljanstvo. Iako ukrajinski zakon izričito ne dozvoljava dvojno državljanstvo, pravni stručnjaci sumnjaju da li je to dovoljan razlog za oduzimanje državljanstva.

Za razliku od Medvedčuka, Korban nije bio proruski nastrojen; 2014. godine pomagao je u organizaciji dobrovoljačkih bataljona, a u februaru 2022. postao je načelnik regionalne teritorijalne odbrane. U februaru 2025. godine Zelenski je otišao korak dalje i uveo sankcije protiv svog glavnog političkog suparnika, bivšeg predsjednika Porošenka. Fesenko i Jurčišin smatraju da su tu ideju mogli predložiti Andrij Jermak, šef kabineta predsjednika, i njegov zamjenik Oleg Tatarov. „Uvjeren sam da je Jermak bio glavna pokretačka snaga iza korišćenja sankcija protiv političkih suparnika“, rekao je Jurčišin.

Porošenko je 2021. godine optužen za veleizdaju zbog navodnog organizovanja isporuke uglja iz okupiranih područja, ali krivični postupak od tada bilježi slab napredak. „Odluka o sankcionisanju Porošenka zapravo je otvorila Pandorinu kutiju“, dodao je Jurčišin. Uprkos optužbama, Porošenka je teško prikazati kao proruskog aktera s obzirom na njegovo dosljedno protivljenje Moskvi. Istovremeno sa Porošenkom, sankcionisani su i oligarh Ihor Kolomojski i njegov poslovni partner Henadij Boholjubov. Kolomojskom, za kojeg je Zelenski radio prije ulaska u politiku, državljanstvo je oduzeto još 2022. godine. Iako je optužen za pronevjeru, Kolomojski takođe nije bio proruski orijentisan i 2014. godine imao je važnu ulogu u odbrani od ruske agresije.

U maju 2026. godine sankcionisan je i Andrij Bohdan, bivši šef kabineta Zelenskog, koji ga je nakon smjene redovno kritikovao. Bohdan je sankcije povezao sa sumnjama da stoji iza curenja informacija u velikom korupcionaškom skandalu. Kontroverzne su i sankcije protiv Borislava Bereze od 7. jula. Bereza je učestvovao u revoluciji na Euromajdanu 2014. godine i bio poslanik od 2014. do 2019. godine. Otkako je Zelenski došao na vlast, dosljedno ga kritikuje. „Ove sankcije uvedene su da bi me ućutkali i spriječili ljude u Ukrajini da vide moje objave i video-snimke“, rekao je Bereza. „Iskreno, biti istovremeno pod sankcijama Putina i Zelenskog je kao dobitak na lutriji. Baš me zanima kako će to objasniti.“ Posljednjih godina na meti su se našli i drugi kritičari, poput Oleksija Arestoviča i Miroslava Oleška.

Fesenko upozorava na moguće dugoročne posljedice za samog predsjednika. „Mogli bismo doživjeti situaciju u kojoj će većina sankcija protiv ukrajinskih građana na kraju biti poništena“, rekao je. „A ako se to dogodi, bilo tokom mandata Zelenskog ili godinama kasnije, to bi moglo stvoriti probleme i njemu samom. Jer ako ukrajinski sudovi ili Evropski sud za ljudska prava presude da su te sankcije bile nezakonite, to bi moglo otvoriti vrata tužbama za zloupotrebu položaja ili prekoračenje ovlašćenja.“