Crna Gora danas zarađuje više nego ikad, ali plaća cijenu starih odluka i privatizacija

Prosječne zarade u Crnoj Gori u minulih 20 godina od obnove nezavisnosti uvećane su pet puta, bruto društveni proizvod gotovo šest puta, a realizovani su brojni projekti koji su modernizovali državu i poboljšali životni standard građana. Ove tvrdnje dolaze iz redova parlamentarne većine, dok opozicija ukazuje na visok javni dug koji je do 2020. godine rastao godišnje za 190 miliona eura, a od tog perioda čak 450 miliona eura.

Analitičari smatraju da se Crna Gora zaduživanjem uvukla u začarani krug iz kojeg nema izlaza, a saglasni su da je najveća šteta nanesena lošim privatizacijama. Crna Gora, nekada privredno najnerazvijenija republika bivše Jugoslavije, sada se može pohvaliti stabilnim privrednim rastom i boljim životnim standardom. Početna pozicija nije bila optimistična, s prosječnom zaradom nešto iznad 200 eura i bruto društvenim proizvodom osam puta manjih nego danas. Po paritetu kupovne moći, Crna Gora je bila na 35% evropskog proseka, dok je 20 godina kasnije dostigla 52%.

Poslanici pokreta 'Evropa sad' i Evropskog saveza, Tonči Janović i Boris Mugoša, komentarisali su ove promjene, naglašavajući da građani vide rezultat kroz novčanik, jer prosječna neto zarada u januaru iznosila je 1.026 eura, dok je prosječna penzija iznosila oko 553 eura. Mugoša ističe da su po ekonomskim parametrima sada ispred ostalih susjeda, nakon Hrvatske i Slovenije.

Više od 15 milijardi eura investirano je u Crnu Goru, a izgrađeni su turistički kompleksi i ulagalo se u energetiku i putnu infrastrukturu. Poslanik Bošnjačke stranke, Mirsad Nurković, naglašava da su svi ti projekti značajno uticali na rast crnogorske ekonomije, iako su ih pratile određene kontroverze. Javni dug je 2006. godine iznosio 700 miliona eura, dok danas prelazi 5 milijardi. Poslanik DPS-a, Nikola Milović, ukazuje na to da se prosječno zaduživanje do 2020. godine kretalo oko 190 miliona godišnje, dok se od 2020. do 2027. godine očekuje zaduživanje od oko 450 miliona godišnje.

Nagli rast duga počeo je 2009. godine, a Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu ističe da država nikada nije uspjela da vrati glavnicu, već je uvijek reprogramirala međunarodne obveznice. Mrdović dodaje da postoji preglomazna administracija i nedostatak kontrole, što stvara začarani krug zaduživanja.

Loše efekte po razvoj donijele su privatizacije, koje su trebale privući kredibilne investitore. Međutim, prema ocjeni Nikole Rovčanina iz Demokratske Crne Gore, desilo se suprotno. On navodi primjere investitora poput Dragana Brkovića, koji je preuzeo crnogorske šume, a ostavio dug od 120 miliona. Opozicioni građanski pokret URA ukazuje da je masovna vaučerska privatizacija jedna od najvećih pljački državne imovine u modernoj Crnoj Gori. Miloš Konatar smatra da je neophodno donijeti strateške odluke koje će unaprijediti proizvodnju u svim granama, ne samo u poljoprivredi, kako bi se stvorila dodatna vrijednost i unaprijedio razvoj ekonomije.