Cijene luksuznih nekretnina u Porto Montenegru

Nekretnine u luksuznom naselju Porto Montenegro dostupne su samo firmama i pojedincima sa milionski 'dubokim džepovima', a Akcija za socijalnu pravdu (ASP) analizirala je cijene nekih od ugovora za kupovinu stanova/apartmana u pojedinim rezidencijalnim jedinicama, saopšteno je iz ove nevladine organizacije.

Pokazuje se da luksuzne nekretnine na toj prestižnoj lokaciji mogu priuštiti samo veoma bogati, što potvrđuje mnoge teze u javnosti da se cilj privatizacije te lokacije svodio na turistički 'raj za bogatu klijentelu'. Tako jedan od primjera kupoprodajnih ugovora u posjedu ASP-a pokazuje da je firma Accelerator Global, čiji je stvarni vlasnik sakriven iza firme registrovane u jednoj off shore zoni, 2013. godine ugovorila kupovinu apartmana od 158 kvadrata za bruto cijenu od 1,3 miliona eura. Nakon plaćene cijene, upis na tu firmu izvršen je 2019. godine, ali je godinu kasnije apartman prodat biznismenu Veselinu Pejoviću iz Nikšića na deset rata.

Pejović je upisan u registar kao vlasnik septembra 2022., a već narednog mjeseca je ugovorom o poklonu apartman prenio na Dubravku Pejović, prema ranijim raspoloživim podacima radi se o njegovoj supruzi. Da su cijene luksuznih stambenih jedinica u Porto Montenegru zaista 'luksuzne', dodaje se, pokazuje i primjer dupleksa od nešto preko 400 kvadrata, kojeg je 2024. trgovala sarajevska firma 'Avaz Roto Press'. Cijena iz ugovora je oko 3,1 miliona, plus PDV.

Vlasništvo ove firme povezuje se sa Fahrudinom Radončićem. Jedan primjer trgovine apartmana iz 2020. godine pokazuje da je firma 'Blue Palm', koja je godinu ranije osnovana od strane firme sa sjedištem u Centralnoj slobodnoj zoni Dubaija, ugovorila kupovinu rezidencijalne jedinice od oko 100 kvadrata za cijenu od oko 530 hiljada eura, plus PDV. Upis nekretnine na kupca izvršen je dvije godine kasnije. Kako se ističe, jedan drugi primjer trgovine apartmana iz 2022. godine odnosi se na podgoričku firmu 'Gufo', koja je kupila dva apartmana sa po oko 150 kvadrata.

Cijena apartmana iznosila je po oko 862 hiljade, plus PDV. Ova firma se u medijima te godine pominjala da je nudila garancije za jemstvo uhapšenom Petru Lazoviću. Neki od primjera kupovine nekretnina u Porto Montenegru pokazuju da su pojedine nekretnine blokirane zabranom raspolaganja zbog sumnji da su stečene kriminalnim djelatnostima. Tako jedan od primjera pokazuje da je duplex od oko 450 kvadrata, kojeg je kupila firma Vis Investment, pod blokadom. Ugovor za kupovinu te rezidencijalne jedinice datira iz 2018. godine i bio je vrijedan preko 2,8 miliona eura, plus PDV.

Neki od primjera pokazuju i da su, u međuvremenu, izbrisane ranije zabrane raspolaganja nekretninama. Takav je slučaj sa Izraelcem Majklom Davidom Grinfildom i povezanim firmama, koje su ranije bile ustanovljene zbog sumnji u pranje novca. To je lažni identitet tog Izraelca, koji je u toj zemlji priznao krivicu za prevaru, falsifikovanje i pranje novca. Primjeri kupoprodajnih ugovora, koji su u posjedu ASP-a, pokazuju da se za PDV navodi da je on predmet izmjena u skladu sa propisima, a zanimljivo je da sadrže odredbu prema kojoj je kazna u slučaju raskida ugovora 25 odsto od ukupne kupoprodajne cijene.

U javnosti se nerijetko ukazuje da je luksuzni rizort Porto Montenegro Crnoj Gori omogućio da turistički parira i respektabilnim evropskim turističkim zonama. Ipak, prosječan crnogorski građanin za svog života gotovo da neće imati priliku da popije kafu na nekoj od luksuznih restoranskih terasa u ovoj zoni, dok mu je kupovina nekretnine na ovoj lokaciji 'pusti san'. Bivša vlast je projekat prikazivala kao privatizacioni uspjeh. Kako ističu, neki od građana Tivta, sa kojima je ASP razgovarala, smatraju da je Porto Montenegro tom gradu nesporno donio veliku vrijednost, ali da je sa druge strane značajno povećao redovne troškove života građana u ovom primorskom gradu.

Iza projekta Porto Montenegro danas stoji kapital iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. ASP je ranije više puta ukazala da je prvobitni inostrani partner svojevremeno diktirao ključne uslove da bi investirao u tu lokaciju, pa je povlašćeni poreski režim za jahting turizam bio jedan od tih zahtjeva. Država se do sada odrekla 104 miliona eura prihoda po osnovu oslobođenja za gorivo za jahte. Prodaja imovine nekada renomirane tivatske kompanije za remont vojnih brodova na izuzetno atraktivnoj lokaciji, uz davanje višedecenijskog zakupa morskog akvatorijuma i dijela zone morskog dobra, predstavljala je jedan od prvih hibridnih privatizacionih modela, koji je primijenila tadašnja Vlada Crne Gore.

Tenderom je bila ponuđena samo prodaja imovine kompanije, koja se nalazila na kopnu i uz obalu mora, ali je izabranom kupcu dato i pravo zakupa zone morskog dobra na period od čak 90 godina. Inostrani vlasnik je u prvim godinama realizacije investicije putem ugovora o zajmovima sa svojim povezanim firmama uvećavao osnovni kapital kompanije, što su transakcije na koje nije postojala obaveza plaćanja poreza. Turistički projekat je promijenio vlasnika 2015. godine, a kroz promjenu sjedišta kompanije iz jedne evropske države u drugu evropsku državu i osnivanje kćerke kompanije, kojoj je prvo prodat Porto Montenegro, pa zatim preprodat, taj strateški investitor Vlade Crne Gore izbjegao je i primjenu crnogorskih poreskih zakona u vezi plaćanja poreza na kapitalnu dobit.

Država je po tom osnovu mogla da prihoduje oko 8,7 miliona eura, ali je tadašnji vlasnik iskoristio olakšice u poreskoj jurisdikciji Malte i to što sa tom državom Crna Gora ima zaključen ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja.