Iran, Oman i Saudijska Arabija profitiraju, Irak, Kuvajt i Katar gube milijarde

Zatvaranje Hormuškog moreuza i posljedični skok cijena nafte u svijetu donijeli su finansijske dobitke Iranu, Omanu i Saudijskoj Arabiji, dok su druge države koje nemaju alternativne transportne rute izgubile milijarde dolara, pokazala je analiza Reutersa.

Iran je praktično zatvorio moreuz, put kojim protiče oko petina globalne nafte i LNG-a, nakon američkih i izraelskih vazdušnih udara na Iran krajem februara, što je dovelo do eskalacije sukoba. Kasnije je Iran saopštio da će dozvoliti prolaz brodovima koji nemaju veze sa SAD ili Izraelom. Kao rezultat toga, neki tankeri su uspjeli da pređu uski prolaz, ali energetska tržišta su i dalje iskusila neviđene poremećaje. Međunarodna cijena Brent sirove nafte porasla je u martu 60%, što predstavlja rekordni mjesečni skok.

Predsjednik SAD Donald Tramp je zaprijetio da će “pustiti pakao” na Teheran ukoliko se do kraja utorka ne postigne dogovor koji bi omogućio pokretanje saobraćaja kroz Hormuz. Dok se veliki dio svijeta suočava sa rastom inflacije i ekonomskom štetom od poskupljenja energije, za proizvođače nafte na Bliskom istoku efekti zavise od njihove geografske pozicije. Iako Iran kontroliše moreuz, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati mogu ga zaobići putem cjevovoda i luka. Suprotno tome, nafta iz Iraka, Kuvajta i Katara ostala je zarobljena jer ove zemlje nemaju alternativne puteve ka međunarodnim tržištima.

Nakon Trampove posljednje prijetnje, iranski zvaničnik je Reutersu rekao da Iran neće otvoriti moreuz u okviru privremenog primirja. Iran je odbio prethodne ultimatume SAD, navodeći da neće biti ponižen. Neki analitičari kažu da je američko-izraelski rat protiv Irana na neki način ojačao Teheran. “Sada kada je Hormuz zatvoren, može se zatvarati iznova i iznova, što predstavlja ozbiljnu prijetnju globalnoj ekonomiji,” rekao je Nil Kvilijam, saradnik u istraživačkom centru Chatham House. “Džin je izašao iz boce”.

Međunarodna agencija za energiju opisala je sukob kao najveći energetski šok na svijetu do sada, navodeći više od 12 miliona barela dnevno regionalno obustavljenih isporuka i štetu na oko 40 energetskih objekata. Procjene koriste podatke o izvozu iz firme za praćenje brodova Kpler i JODI, gdje su dostupni, pomnožene sa prosječnim cijenama Brenta, upoređujući ih sa istim periodom prethodne godine. Za jednostavnost je korišćen Brent, iako je mnoge od ovih sirovina cijena određena prema drugim benchmarkovima koji trenutno trguju sa značajnim premijama.

Za Saudijsku Arabiju, veće cijene znače povećane tantijeme i poreze od državnog naftnog giganta Aramco, koji je u većinskom vlasništvu vlade i njenog suverenog fonda. Povećanje je posebno pozitivno za kraljevinu nakon velikih ulaganja u projekte kojima se pokušava diversifikovati prihod i smanjiti zavisnost od nafte, što je prethodno doprinijelo budžetskom deficitu. Aramco je odbio da komentariše kada je Reuters tražio pojašnjenje njihovih kalkulacija. Predstavnici drugih zemalja ili njihovih naftnih kompanija nisu odmah odgovorili na zahtjeve za komentarom.

Najveći cjevovod kraljevine je 1.200 kilometara dug Istok-Zapad, izgrađen 1980-ih tokom Iransko-iračkog rata da bi se zaobišao Hormuz. On povezuje istočna naftna polja sa lukom Janbu na Crvenom moru i radi punim kapacitetom od 7 miliona barela dnevno. Aramco koristi oko dva miliona barela dnevno za domaće potrebe, ostavljajući oko pet miliona barela za izvoz. Utovari u Janbu prosječno su bili 4,6 miliona barela dnevno u sedmici koja počinje 23. marta, uprkos napadima na ovo čvorište 19. marta. Ukupni izvoz saudijske sirove nafte pao je u martu za 26% na 4,39 miliona barela dnevno, prema podacima Kpler i JODI. Ipak, veće cijene povećale su vrijednost izvoza za oko 558 miliona dolara u odnosu na prethodnu godinu. Rijad je preventivno povećao izvoz u februaru na najviši nivo od aprila 2023. godine, u slučaju američkog udara na Iran.

Uprkos prednosti cjevovoda Istok-Zapad, Kvilijam je rekao da Saudijska Arabija ostaje ranjiva na dalja djelovanja Irana ili njegovih saveznika u Jemenu, Huta, protiv energetske infrastrukture na zapadu i brodova koji prolaze kroz Bab el-Mandeb ka Crvenom moru.

UAE je djelimično zaštićen 1,5–1,8 miliona barela dnevno kapaciteta cjevovoda Habšan-Fudžaira, koji zaobilazi moreuz. Procijenjena vrijednost izvoza i dalje je pala za više od 174 miliona dolara u martu u odnosu na prošlu godinu. Fudžaira je bila meta serije napada koji su doveli do obustave utovara. Među zalivskim proizvođačima, prihodi Iraka pali su najviše, za 76% na 1,73 milijarde dolara. Kuvajt je slijedio sa padom od 73% na 864 miliona dolara. Irački državni naftni marketer SOMO je 2. aprila saopštio da su maršijski prihodi od nafte iznosili oko dvije milijarde dolara, što je blizu procjene Reutersa. Obje zemlje vjerovatno će pretrpjeti još veće padove u aprilu, jer su martovski prihodi poboljšani isporukama koje su uspjele da prođu u ranim danima sukoba.

Tanker natovaren iranskom sirovom naftom prošao je kroz moreuz prošle sedmice nakon što je Iran rekao da će Irak biti izuzet od ograničenja. Adriana Alvarado, potpredsjednica za suverene rejtinge u Morningstar DBRS, rekla je da vlade zalivskih država imaju opcije da ojačaju svoje finansije i da mogu koristiti fiskalne rezerve ili otići na finansijska tržišta i izdati obveznice. “Osim Bahreina, zalivske države imaju dovoljno fiskalnog prostora da se nose sa šokom, sa državnim dugom na umjerenom nivou ispod 45% BDP-a,” dodala je. Međutim, dugoročni uticaj još uvijek nije jasan. Neke naftne kompanije i političari na Zapadu lobiraju za veća ulaganja u fosilna goriva kako bi se zaštitili od šokova u snabdijevanju, ali neki analitičari kažu da obnovljivi izvori energije pružaju najbolju zaštitu. Kao rani pokazatelj kako bi kriza mogla ubrzati prelazak sa zavisnosti od nafte, prošle sedmice francuska TotalEnergies i državna kompanija Emirata za obnovljivu energiju Masdar najavili su zajedničku investiciju od 2,2 milijarde dolara za brzu implementaciju obnovljive energije u devet azijskih zemalja.