Premještanjem hidroelektrane Piva do održivog razvoja

Komisija koja je analizirala stanje u zaštićenom području utvrdila je da je trenutno zoniranje neodrživo jer se Hidroelektrana ,,Piva“ i magistralni put Plužine – Šćepan Polje nalaze u zoni stroge zaštite, što je ograničilo radove i ugrozilo bezbjednost. Korekcijama je zona III, namijenjena održivom razvoju, povećana na skoro 60 odsto površine parka. Zaključak studije je da nova podjela zona ne znači slabiju zaštitu prirode, već pametnije upravljanje.

Agencija za zaštitu životne sredine predložila je izmjene u zonama zaštite Parka prirode „Piva“. Ukupna površina parka ostaje skoro nepromijenjena (32.422 hektara), kao i vrsta i kategorije zaštićenog prirodnog dobra, a ključna novina je ,,izmještanje“ Hidroelektrane „Piva“ i magistralnog puta iz prve, najstrože zone zaštite, u treću. Autori revizije koju je inicirala Opština Plužine, kažu da je prilikom uspostavljanja zaštite napravljen propust – brana Piva (Mratinje) i put Plužine-Šćepan Polje našli su se u I zoni, gdje je po Zakon o zaštiti prirode gotovo nemoguće izvoditi bilo kakve radove.

– Komisija je utvrdila da je Park obuhvatio dio prostora koji je trajno devastiran izgradnjom HE. Objekat elektrane je ostao u prvoj zoni zaštite čime su ograničeni radovi na tekućem održavanju, što može ugroziti funkcionisanje objekta, ali i bezbjednost zaposlenih na brani. Slično je i sa magistralnim putem Plužine-Šćepan Polje koji zahtijeva hitnu rekonstrukciju – navedeno je u obrazloženju.

Pojašnjavaju da će redefinisanje zona omogućiti normalno funkcionisanje postrojenja i razvoj partnerskog odnosa između Parka i Elektroprivrede Crne Gore (EPCG). Predloženim korekcijama površina zone I je smanjena sa 20,32 odsto na 12,60 odsto (4.086 ha), zona II na 27,93 odsto, dok je zona III povećana sa 51,49 odsto na 59,47 odsto (19.282 ha). Od proširenja parka se odustalo zbog neriješenih imovinskih pitanja na privatnim posjedima, koji čine 15 odsto teritorije.

Skupština opštine Plužine proglasila je Regionalni park ,,Piva“ 22. aprila 2015. godine, a na osnovu studije koju je Zavod za zaštitu prirode uradio 2011. godine. Nakon usvajanja novog Zakona o zaštiti prirode 2016. godine mijenja naziv u Park prirode Piva kako se zove i DOO koje njime upravlja. Nova studija revizije, zasnovana na istraživanjima iz 2024. i prve polovine 2025. godine, konstatuje da je tokom devet godina došlo do ozbiljnih poteškoća. Na terenu su, posebno u regionu Vučeva na granici sa BiH, evidentirani nelegalna eksploatacija šuma, probijanje puteva i uništavanje vegetacije.

– U Programu gazdovanja šumama zoniranje nije adekvatno prenešeno, pa je došlo do znatnog raubovanja ekosistema u području Razdolja, intenzivnim sječama i izgradnjom neprimjerenih traktorskih vlaka. Do narušavanja je došlo i u gazdinskoj jedinici ,,Mratinje – Volujak“ – konstatuje se u dokumentu.

Ustanovljeno je i da postojeća dokumentacija sadrži greške: navode se šumske zajednice crnog bora kojih na terenu nema, dok su opisi kanjona Sušice greškom uvršteni u Pivu iako on pripada NP Durmitor. Zbog neodržavanja šumskog reda, smrče ugrožava potkornjak. Takođe, nije obrađeno ili je nedovoljno prikazano istraživanje područja Pivske planine i kanjona Tare, tako da nedostaju adekvatniji podaci o flori, fauni i vegetaciji.

Studija ne obrađuje ciljna staništa tetrijeba, medvjeda i divokoze, a spiskovi od 815 vrsta vaskularnih biljaka navedeni su bez preciznih naziva, a autorima nije jasno po kojem je ,,ovaj dio kanjona uvršten u Emerald područje u okviru parka prirode“. Jedan od najvećih ekoloških izazova ostaje neregulisan vodni režim nizvodno od brane.

– Ekološki prihvatljiv protok za HE Piva nije određen, a sistem nema mogućnost kontrolisanog ispuštanja. Sadašnji vodni režim rijeke Pive je u direktnoj zavisnosti od rada HE. To često dovodi do oscilacija vodostaja, i utiče na floru i faunu u donjem toku rijeke Pive. Kad brana ne radi, protok kroz razne pukotine iznosi 1 - 2 m3/s, što nije dovoljno i ne ispunjava ekološki minimum. Kada HE radi punim kapacitetom imamo protok od 240 m3/s što pruzrokuje udarni plavni talas, velike hidrauličke snage, koji onemogućava normalno funkcionisanje ekosistema.

Stalne ekstremne promjene vodnog režima nizvodno od brane uzrokuju i nestanak bentosne faune, koja je naročito izražena u periodu kada je rječno korito suvo u dužem periodu. Dio kanjona nizvodno od brane Mratinje, sa stanovišta stanja biodiverziteta potrebno ponovo istražiti, jer u velikom dijelu odstupa od prikazanih dostupnih podataka. Uprava Parka će nastojati da nađe optimalan modalitet sa EPCG kako bi se u tom dijelu našlo obostrano prihvatljivo rešenje – navedeno je u dokumentu.

U skladu sa propisima Crne Gore, ekološki prihvatljiv protok bi iznosio minimalno 11,7m³/s.

Iako je rafting najprodavaniji proizvod, Piva nudi mnogo više. Nova Studija potvrđuje da je ovaj prostor jedan od najbogatijih botaničkih rezervoara Evrope sa više od 1.500 biljnih taksona – skoro polovina ukupne vaskularne flore Crne Gore. Reljef parka čine impresivne planinske površi i masivi Bioča, Maglića, Volujka i Vasulje.

Kanjon Pive, dugačak 33 km i dubok do 1.200 m, nudi nevjerovatan pejzaž, dok je kanjon Tare od 1977. godine na listi UNESCO kao rezervat za endemske vrste. Dugačak je 80 km, a posljednjih 14 km ulaze u granice zaštićenog područja. Posebnu atrakciju čine kanjon Vrbnice sa vodopadom, najveće vještačko jezero u zemlji – Pivsko, te prirodna lednička Stabanska i Trnovačko jezero.

Dodatnu vrijednost Parku daju kulturno-istorijski spomenici poput manastira Piva i Zagrađe, nekropole stećaka koje su na UNESCO listi, Kula Lazara Sočice, te srednjovjekovni gradovi Soko i Stabna... Sve ovo je šansa za turizam, koji, ocijenjeno je može zaustaviti dramatičnu depopulaciju na području Parka – prema popisu iz 2023. godine, u 12 naselja živi svega 156 stanovnika, što je tek osmina populacije iz 1946. godine. Sela Brljevo, Jerinići i Nikovići praktično su zamrla.

Na prostoru Šćepan Polja već postoji 18 etno sela i kampova, a broj izletnika je sa 28.000 u 2015. godini narastao na 48.000 u 2018. godini. Stoga su sve brojnija eko i etno sela i seoska domaćinstva čiji su vlasnici prepoznali interes da poljoprivrednu djelatnost kojom se bave povežu sa turizmom. Istraživanjem 2020. godine zaključeno je da je više od 50 odsto domaćinstava u Crkvičkom Polju zainteresovano za uključenje u dalji razvoj turističke ponude sela.

Zaključak studije je da nova podjela zona ne znači slabiju zaštitu prirode, već pametnije upravljanje. – Zbog toga neophodno je bolje sagledati zone zaštite u parku na način da se održivo korišćenje ne zaustavi ,,zaključavanjem“ prostora kroz I zonu, čime će se doprinijeti adekvatnom i kvalitetnom upravljanju i gazdovanju zaštićenim područjem – stav je autora dokumenta.

Granice zaštićenih zona u okviru Parka prirode „Piva” određene su tri zone zaštite. Prva obuhvata dio kanjona rijeka Pive i Tare (do mosta na Šćepan Polju). Zona II obuhvata zapadnu planinsku zonu iznad rijeke i akumulacije Piva iznad 1.500 m n.m.v. (Bioč, Volujak i Maglić), priobalni dio Tare i kompleks Milogore.

U III zoni su korito i priobalni pojas rijeke Pive, zajedno sa vještačkom akumulacijom, kao i manji dio korita Tare u zoni od mosta na Šćepan Polju do spajanja sa Pivom i priobalje Tare u privatnom vlasništvu. Ta zona obuhvata i Pivsku župu sa zapadne strane rijeke i akumulacije Piva, kao i Pivsku planinu sa istočne. Prva zona samo za nauku, u trećoj dozvoljena gradnja. U I zoni važi strogi režim: dozvoljene su naučne aktivnosti i strogo vođene posjete, te sprovođenje zaštitnih, sanacionih i drugih neophodnih mjera u slučaju požara, elementarnih nepogoda i udesa, pojave biljnih i životinjskih bolesti i prenamnožavanja štetočina.

U II zoni dozvoljen je aktivni turizam, tradicionalna poljoprivreda i gradnja privremenih objekata u skladu sa tradicionalnom arhitekturom – isključivo uz dozvolu organa nadležnog za zaštitu prirode. Moguće su i intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i unaprjeđenja zaštićenog dobra, kontrolisano korišćenje prirodnih resursa...

U III zoni dozvoljeno je održivo korišćenje: izgradnja turističke infrastrukture, rekonstrukcija hidroenergetskih objekata i puteva, održavanje manifestacija i organizovani smještaj i ishrana za veći broj turista. Zatim, izgradnja smještajnih kapaciteta uz poštovanje tradicionalne arhitekture, tradicionalna poljoprivreda i stočarstvo. Moguće je selektivno i ograničeno korišćenje prirodnih resursa, na način da se ne narušava stabilnost šumskih sastojina i obrast sastojina.