Troškovi lijekova u Crnoj Gori

Gotovo da nema građanina Crne Gore koji ne plaća doplatu kada u apotekama podiže lijekove preko recepta. Osiguranici mjesečno izdvajaju najmanje 10 eura kao doplatu na podignutu terapiju koju propisuje izabrani doktor. Za najmanji iznos koji se izdvaja za doplatu na terapiju dolazi se do računice od 120 eura na godišnjem nivou.

U posebnom problemu su penzioneri sa minimalnim primanjima i korisnici socijalnih primanja, kojima to predstavlja dodatni teret na kućni budžet. Penzionerima na godišnjem nivou ode najmanje trećina penzije (od 450 eura) na doplatu na lijekove koji se izdaju na recept. Samo na recept su tri lijeka, uključujući antipsihotik i antidepresiv, koje plaćamo, a to je nešto više od 30 eura mjesečno.

Ali se mora računati da su osobe sa demencijom u 90 odsto slučajeva stariji ljudi koji imaju bar još jednu ili više drugih bolesti, kao što su one u vezi sa srcem i kostima, zbog čega je potrebno još lijekova koji se isto tako dobrim dijelom plaćaju – priča nam jedna Podgoričanka koja ima člana familije sa demencijom.

Da bi se demencija držala pod kontrolom, objašnjava ona, organizam treba održavati da bude u maksimalno dobrom stanju koliko je to moguće, što zahtijeva dosta suplemenata, koji su svi preskupi, pa se mjesečno u te svrhe troši i do 100 eura.

Lijek za liječenje demencije kao što je “aktavel” može se podići samo uz recept i na njega se plaća puna cijena. Isto važi i za lijek “remeron”. Plaćaju se i lijekovi za liječenje demencije kao što su “atoris”, “amiodaron”... Uz doplatu idu i neki kardiološki lijekovi, lijekovi za liječenje nervnog sistema, kao i lijekovi za liječenje brojnih drugih bolesti.

Nemam puno lijekova koje koristim. Kupujem “zoladeks” na svakih 28 dana i on košta oko 60 eura, plus 15 eura koje plaćam za injekciju. Od druge terapije pijem “konkord” za srce i za njega mi je doplata oko 1,5 eura – kazala nam je jedna osiguranica iz Kolašina.

Jedna građanka plaća veliki broj lijekova koji se koriste za dijagnostikovani lupus. Mjesečno trošim preko 50 eura na lijekove jer većinu kupujem. Šta da radim, moram. To je značajan udar na moj budžet – kaže ona.

Jedna penzionerka iz Podgorice za lijekove mjesečno doplaćuje preko 15 eura. Meni je i to mnogo. Možda za nekog nije, ali kada moram kupovati dodatno vitamine i suplemente, meni trećina penzije ode na to. A gdje su drugi izdaci? – pita ova penzionerka u osmoj deceniji života.

U odgovoru na pitanje “Dana” zašto se brojni lijekovi koje propisuju ljekari plaćaju ili se za njih dodatno plaća određeni iznos, iz Ministarstva zdravlja ističu da je propisivanje lijekova od strane ljekara različita stvar od načina njihovog finansiranja.

Ljekar propisuje terapiju za svakog pacijenta pojedinačno u medicinski opravdanim indikacijama i stanjima koja zahtijevaju primjenu lijekova, vodeći se terapijskim vodičima i protokolima. Međutim, ako je ljekar propisao određeni lijek, to ne znači automatski da će taj lijek biti potpuno besplatan za pacijenta, tj. da se izdaje na teret sredstava Fonda za zdravstveno osiguranje – navode iz resora zdravlja.

Upitani zbog čega se za mnoge lijekove plaća puna cijena iako ih ljekari propisuju, podsjećaju da je spisak lijekova koji se izdaju na teret sredstava Fonda za zdravstveno osiguranje utvrđen osnovnom i doplatnom listom lijekova. Na Osnovnoj listi lijekova nalazi se više od 1.700 lijekova koji se u potpunosti izdaju na teret sredstava Fonda i potpuno su besplatni za pacijente u određenim indikacijama. Osim toga, na Doplatnoj listi lijekova nalazi se preko 120 lijekova koji se finansiraju dijelom iz sredstava Fonda, a dio iznosa plaćaju pacijenti.

Važno je napomenuti da za svaki lijek koji se nalazi na Doplatnoj listi lijekova postoji lijek na Osnovnoj listi lijekova koji se finansira od strane Fonda i potpuno je besplatan za pacijenta. Lista lijekova se formira u odnosu na zahtjeve farmaceutskih kuća, uzimajući u obzir farmakoterapijsku, društvenu, javno zdravstvenu, ali i farmakoekonomsku vrijednost lijeka – objašnjavaju iz Ministarstva zdravlja.

Ističu da se revizija liste vrši tri puta godišnje i uključuje stavljanje novih lijekova na listu, vodeći računa o ravnomjernoj zastupljenosti terapija u svim oblastima medicine.

Lijekovi u crnogorskim apotekama od avgusta prošle godine skuplji su 15 odsto. Rast cijena lijekova u Crnoj Gori udar je na standard građana, posebno penzionera koji su primorani da kupuju medikamente koje ne pokriva zdravstveno osiguranje. Javna je tajna da su lijekovi u Crnoj Gori znatno skuplji nego, recimo, u Srbiji, pa građani Crne Gore nerijetko idu u Srbiju da kupe lijekove po cijenama koje su ponekad i duplo niže nego u crnogorskim apotekama.