Istražite tvrđave Metoni i Koroni na Peloponezu

Proljeće je vjerovatno najljepši period za istraživanje Peloponeza. Jedna od najatraktivnijih oblasti je Mesinija, regija puna kontrasta koja se nalazi u jugozapadnom dijelu ovog grčkog poluostrva. Ovdje nećete samo vidjeti prostrane maslinjake, zelene doline, slikovite planine i pješčane plaže – možete da obiđete i dvije impresivne tvrđave: Metoni i Koroni, ranije poznate kao „Oči Venecije” na jugu Mediterana.

Tvrđave Metoni i Koroni oduvijek su bile „jabuka razdora” među velikim silama koje su kroz istoriju nadzirale obalno područje Peloponeza, a sve zbog svog strateškog položaja i značaja za trgovinu i pomorstvo. Mlečani su ih izgradili (ili obnovili) u 13. vijeku kako bi zaštitili pomorske puteve i luke od gusarskih napada. Osim toga, na ovaj način obezbijedili su sigurno utočište hodočasnicima koji su tokom krstaških ratova putovali u Svetu Zemlju.

Fascinantna tvrđava Metoni – jedna od najvećih na Mediteranu – uzdiže se na stjenovitom rtu koji duboko zadire u more. Do tvrđave možete doći kamenim mostom sa 14 lukova koji premošćuje morski jarak i povezuje tvrđavu s kopnom. Iznad ulaza dominira simbol Venecije – lav Svetog Marka. Kompleks djeluje vrlo prostrano, a s njegove južne strane nalazi se malo utvrđeno ostrvce poznato kao „Bourtzi”. Tu osmougaonu kulu izgradili su Mlečani, ali Osmanlije su je obnovili 1500. godine kada je pretvorena u zatvor i mjesto pogubljenja. Unutar masivnih zidina možete vidjeti ostatke turske džamije, kupališta, skladišta municije i mnoštvo podzemnih prolaza. Mjesto izgleda kao filmska kulisa i teško je zamisliti kako su ljudi ovdje živjeli prije mnogo vjekova... Uostalom, možete li vjerovati da je mletačka vojska od 7000 vojnika pokušala da odbrani ovu tvrđavu od 100.000 turskih vojnika? Naravno, to je bio uzaludan poduhvat... Metoni je osvojen, a Osmanlije su ovdje ostale 300 godina.

Iako je tvrđava u Metoniju svakako impresivnija, utvrđenje u Koroniju je ipak ljepše – to je interesantan spoj vizantijske, mletačke i turske arhitekture, smješten na ivici stjenovitog planinskog grebena. Zamislite samo tvrđavu koja se ne sastoji samo od ruševina, srušenih zidova i napuštenih kamenih zgrada; Koroni je i dalje „živ“, sa naseljenim starim kućama i veličanstvenim ženskim manastirom. Sam grad Koroni je prijatno i atraktivno mjesto sa dugačkom „plakijom“ – šetalištem pored mora, gdje možete naći veliki broj terasa na otvorenom. Stolovi i stolice u tavernama često su obojeni u plavo i zeleno, što ovom mjestu daje poseban izgled. Do tvrđave (ulaz je besplatan) stižete strmim kaldrmisanim ulicama, prolazeći između tipičnih grčkih kuća u ribarskoj četvrti, a ulazite kroz kapiju smještenu u mletačkoj kuli iz 13. vijeka. Prvo što ćete primijetiti je obilje poljskog cvijeća i njegovanih maslinjaka. Ovdje vlada spokojna atmosfera; čini vam se kao da je vrijeme stalo u ovoj oazi mira i tišine. Ipak, posjeta manastiru je poseban doživljaj. Monahinje su srdačne i prijateljski nastrojene. Iako ne govore strane jezike, pokazaće vam usku kapiju koja vodi u dvorište. Kakvo iznenađenje! Sigurno niste očekivali da ćete vidjeti takve divne bašte unutar jedne tvrđave. Svuda se širi opojni miris jasmina, majčine dušice i drugog bilja. Veličanstveni vidici i stare kapele čekaju vas iza svakog ugla. Sigurna sam da ćete uživati u ovom izuzetnom mjestu.

Lijepo je posjetiti stare zamkove i tvrđave. Tvrđave na Peloponezu podsjećaju na mnoge druge zamkove duž mediteranske obale sa sličnom istorijom, ali vjerujem da ćete sačuvati posebne uspomene na tvrđave Metoni i Koroni – „Oči Venecije”.