Ajkule u Crnoj Gori: Više panike nego stvarne opasnosti

Pred početak svake turističke sezone gotovo redovno se u medijima pojavljuju naslovi o morskim psima, njihovom približavanju obali i mogućim napadima na ljude. Ipak, takve informacije treba posmatrati racionalno i bez stvaranja panike, posebno kada je riječ o Crnoj Gori i Jadranskom moru. Napadi ajkula na ljude u Jadranu izuzetno su rijetki i statistika jasno pokazuje da razloga za strah praktično nema.

Već šest godina unazad pred svaku sezonu pojavljuju se napisi o ajkulama, morskim psima i napadima na ljude. Međutim, to ne treba uzimati zdravo za gotovo. Posebno u Crnoj Gori nema razloga za paniku, jer su napadi ajkula u Jadranskom moru izuzetno rijetki – kazao je Joksimović.

Iako se pred gotovo svaku turističku sezonu u regionu ponovo otvaraju priče o pojavi ajkula i mogućim napadima na kupače, naučnik iz Instituta za biologiju mora dr Aleksandar Joksimović poručuje da razloga za paniku u Crnoj Gori nema, dodajući da su napadi morskih pasa u Jadranskom moru izuzetno rijetki, ljudi nijesu njihov prirodni plijen, a susreti sa njima najčešće se svode na statističku vjerovatnoću „blisku nuli“.

On kaže da ajkule uglavnom borave daleko od obale, dok su priče o njihovom prisustvu često praćene senzacionalizmom koji pred sezonu nepotrebno uznemirava turiste i javnost. Napadi morskih pasa najčešće se događaju u toplim okeanskim vodama, posebno kod Australije, Egipta i obala Amerike.

– Kod Australije i Amerike često stradaju surferi jer iz dubine ajkule mogu da ih zamijene za foke, koje su njihov prirodni plijen. Surfer u crnom odijelu na dasci, sa pokretima ruku i nogu, ajkuli može izgledati upravo kao foka, zato one najčešće napadaju. Tada ajkula ima takvu viziju da je to foka i zato se to dešava - objasnio je Joksimović.

Govoreći o Jadranu, navodi da je posljednji zabilježeni napad bio 2008. godine i da se radilo samo o ugrizu bez težih posljedica, dok je posljednji smrtonosni napad na istočnoj obali Jadrana zabilježen još 1973. godine, kada je stradao mladi njemački turista.

– Kada pogledate statistiku, vjerovatnoća napada je gotovo ravna nuli. Mnogo više ljudi strada od uboda pčele, udara groma ili saobraćajnih nesreća nego od napada ajkule. Ipak, to ne znači da u Jadranu nema morskih pasa. Po posljednjim podacima u Jadranskom moru registrovane su 34 vrste morskih pasa, od malih morskih mačaka pa do velikih vrsta dugih nekoliko metara. Međutim, oni uglavnom borave u dubinama i daleko od obale, jer im buka, galama i prisustvo ljudi smetaju.

Ajkule se, objašnjava, uglavnom hrane lignjama i ribom, a obali prilaze veoma rijetko i to najčešće zbog otpada ili ostataka ribe koje ribari bacaju u more. Ljudi nijesu njihov plijen niti su im interesantni. Susret sa ajkulom na našem primorju zaista je na statističkoj nuli. Prije ćete dobiti na lotu nego sresti ajkulu blizu obale – naveo je sagovornik.

Joksimović je kazao da su gotovo svi zabilježeni incidenti u Jadranu dešavali daleko od obale, često više od 20 milja na otvorenom moru, gdje se ljudi jahtama ili manjim plovilima udalje od kopna.

– U morskoj tišini vibracije i elektromagnetna polja koje stvaraju pokreti ljudi mogu privući ajkulu. Ukoliko se desi da je u pitanju ajkula koja se hrani, njena agresivnost i nervoza mogu biti pojačani, pa može doći do slučajnog napada. Zbog toga kupačima savjetujemo da se drže označenih zona za kupanje i da bez potrebe ne odlaze daleko od obale. Ne vidim razlog da ljudi plivaju kilometrima od obale. Držite se označenih mjesta za kupanje i bliže kopnu. Tu su kupači bezbjedni – poručio je Joksimović.

Sagovornik podsjeća da ajkule imaju važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže u moru i da većina vrsta koje žive u Jadranu nije opasna za čovjeka. – Morski psi nijesu „morske nemani“ kako ih često predstavljaju filmovi i društvene mreže. Riječ je o životinjama koje imaju važnu ulogu u ekosistemu i koje uglavnom izbjegavaju kontakt sa ljudima.

Nepotrebna panika najčešće nastaje nakon viralnih objava i senzacionalističkih naslova. Dovoljno je da neko objavi snimak peraja ili tamne sjenke u vodi i odmah nastane uznemirenost. U najvećem broju slučajeva ne radi se ni o opasnim vrstama niti o situacijama koje predstavljaju prijetnju za kupače. Najveći broj prijava tokom ljeta na kraju se pokaže kao pogrešna procjena građana ili turista. Ljudi često zamijene delfine, tune ili veće ribe za ajkule. Dovoljna je sjenka u vodi ili peraje i odmah nastane uznemirenost, posebno kada se snimci pojave na društvenim mrežama – ukazao je Joksimović.

Sagovornik naglašava da na uređenim kupalištima Crnogorskog primorja nijesu zabilježeni napadi ajkula na kupače, te da su plaže tokom sezone pod nadzorom spasilaca i službi zaduženih za bezbjednost na moru.

– Kupališta na kojima boravi najveći broj turista bezbjedna su upravo zbog velike prisutnosti ljudi, plovila, buke i aktivnosti u plićaku, što morskim psima ne odgovara – navodi Joksimović. On ističe da se gotovo svi rijetki incidenti u svijetu dešavaju u specifičnim okolnostima – na otvorenom moru, tokom ronjenja, sportskog ribolova ili surfovanja daleko od obale.

Strah od ajkula dodatno je pojačan filmovima, viralnim snimcima i senzacionalističkim objavama na internetu, zbog čega se često stvara utisak da je opasnost mnogo veća nego što zaista jeste. – Ajkule su decenijama predstavljane kao opasne nemani, pa svaka informacija o njihovom pojavljivanju izazove veliku pažnju. Međutim, naučni podaci i statistika pokazuju da su napadi izuzetno rijetki, posebno u Jadranu. Mnoge vrste morskih pasa danas ugrožene i da imaju važnu ulogu u očuvanju morskog ekosistema. One održavaju prirodnu ravnotežu u moru i ne treba ih posmatrati isključivo kroz prizmu straha – zaključuje on.

Podsjetimo, tokom prošle i pretprošle turističke sezone društvenim mrežama u Crnoj Gori širili su se brojni snimci i fotografije za koje se tvrdilo da prikazuju ajkule u neposrednoj blizini plaža na Primorju. Pojedini sadržaji bili su snimljeni van Jadrana, dok su neki prikazivali potpuno bezopasne vrste riba ili delfine. Uprkos tome, objave su izazivale veliku pažnju i uznemirenost među građanima i turistima. Stručnjaci iz Instituta za biologiju mora tada su više puta apelovali da se informacije provjeravaju prije širenja panike, naglašavajući da se senzacionalistički sadržaji posebno intenziviraju pred vrhunac turističke sezone.

Navodili su da se prisustvo morskih pasa u Jadranu ne može potpuno isključiti, ali da su susreti sa kupačima izuzetno rijetki i da nema razloga za strah na crnogorskim plažama.

Tokom gotovo svake turističke sezone hrvatski mediji objavljuju dramatične naslove o „velikim bijelim ajkulama“ u Jadranu, često nakon što ribari ili turisti snime peraje u daljini. Iako stručnjaci redovno objašnjavaju da su takvi susreti rijetki i uglavnom bezopasni, pojedini naslovi izazovu veliku pažnju na društvenim mrežama i među turistima. Posljednjih godina više puta su viralni snimci iz Dalmacije i Istre predstavljani kao „opasnost za kupače“, iako se radilo o vrstama koje ne predstavljaju ozbiljan rizik za ljude.

Iako nema izlaz na more, i u Srbiji se gotovo svakog ljeta u tabloidima pojavljuju dramatični naslovi o „ajkulama koje ulaze u Jadran“ ili „opasnosti za turiste na crnogorskom i hrvatskom primorju“. Pojedini mediji često prenose neprovjerene informacije i snimke sa društvenih mreža bez konteksta, stvarajući utisak neposredne prijetnje za kupače u regionu. Stručnjaci godinama upozoravaju da takvi senzacionalistički sadržaji više služe privlačenju klikova i pažnje nego informisanju javnosti, jer statistika pokazuje da su napadi ajkula u Jadranu izuzetno rijetki.

Nakon pojedinačnih napada ajkula u Egiptu i povremenih pojava morskih pasa u Grčkoj, dio medija u regionu često generalizuje situaciju i stvara utisak da su čitava ljetovališta nesigurna za kupanje. Stručnjaci, međutim, upozoravaju da se većina incidenata događa u specifičnim okolnostima – daleko od obale, u područjima intenzivnog ribolova ili zbog nepravilnog odlaganja otpada i ostataka hrane u more. Uprkos tome, senzacionalistički izvještaji nerijetko izazivaju strah među turistima i negativno utiču na turističku sezonu.