Rasparčavanje Crne Gore 1941. godine

Na današnji dan, 20. maja 1941. godine, Italija je anektirala Boku Kotoru i dio Dubrovčkog sreza i tu svoju tvoravinu nazvala Provincija Boka Kotorska. Civilnu upravu obavljao je prefekt podređen guverneru za Dalmaciju.

Područje Ulcinja, Tuzi, Plava, Gusinje i Rožaja pripojeno je tzv. Velikoj Albaniji, tvoravini nastaloj pod protektoratom Italije, a na ostalom dijelu Crne Gore, italijanski fašisti su pokušali da stvore „nezavisnu državu“. Petrovdanjski sabor je bila skupština održana 12. jula 1941. u sali Zetskog doma na Cetinju od strane pristalica stvaranja „nezavisne države“ Crne Gore. Sabor je proglasio poništenje odluka Podgoričke skupštine i proglasio obnovu Kraljevine Crne Gore, ali njegove odluke nikad nijesu sprovedene.

Dio Crnogorske federalističke stranke je formirao Privremeni upravni odbor, koji je kasnije prerasao u Centralni nacionalni komitet za oslobođenje i uspostavljanje nezavisne Crne Gore. Komanda italijanskih okupacionih snaga i Centralni komitet su obrazovali Privremeni administrativni crnogorski komitet od 13 članova, koji je i formalno preuzeo vlast od bana Zetske banovine Blaža Đukanovića.

Separtisti su dolazak italijanskog okupatora i rušenje Kraljevine Jugoslavije ocjenjivali kao oslobođenje porobljenog crnogorskog naroda od srpskog ugnjetavanja. Dolazak na Cetinje italijanskog kralja Viktorija Emanuela, oženjenog Jelenom, kćerkom posljednjeg crnogorskog kralja Nikole, sredinom juna 1941. godine separatisti su koristili za prikazivanje Italijana kao oslobođenja i prijatelja Crne Gore.

Komandant italijanske vojske u Albaniji, čije su trupe zaposjele Crnu Goru, naredio je stvaranje Civilnog komesariјata za Crnu Goru, kao organa vrhovne vlasti. Visoki civilni komesar je bio vrhovna vlast u Crnoj Gori. Početkom maja 1941. Italijani su raspustili Privremeni administrativni crnogorski komitet, pa je umjesto njega civilni komesar Serafino Macolini imenovao Savjetodavno vijeće Crnogoraca.

Počasni predsjednik Vijeća postao je Mihailo Ivanović, a predsjednik Jovo Popović, bivši crnogorski ministar u Londonu. Zadatak Vijeća je bilo priprema za proglašenje Kraljevine Crne Gore. Savjetodavno vijeće je predložilo da prijesto Crne Gore ponudi Mihailu Petroviću Njegošu, ali je on to odbio. Među vodećim ličnostima na Petrovdanskom saboru bio je Sekula Drljević. Usvojeno je da broj delegata bude 65 (prema nekadašnjem crnogorskom ustavu). Predsjednik Sabora je bio Mihailo Ivanović.

Kraljevinu Crnu Goru, samo po imenu, pokušali su da obnove fašisti i crnogorski separatisti 1941. godine. Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije, uslijedilo je njeno razbijanje stvaranjem novih država pod protektoratom nacističke Njemačke, fašističke Italije i njihovih saveznika na Balkanu. Italijanski fašisti su pokušali da dovedu na prijesto unuka kralja Nikole, princa Mihaila Petrovića Njegoša, ali je veliki patriot i čovjek od časti odbio okupatorsku krunu, pa je umjesto nje odabrao ratno zatočeništvo u nacističkim logorima.

Okupacijom Crne Gore počelo je njeno komadanje. Separatisti su prema tuđim i davno projektovanim planovima sa fašistima krenuli u promjenu bića Crne Gore, propagirajući narodnosnu individualnost i nacionalno-oslobodilačku eru. Pozivajući se na hiljadugodišnju kulturu i državnu nezavisnost ističu da imaju “svoju književnost, svoj jezik, svoju vjeru i svoju umjetnost”, pa i “svoje genije, simbole i svetinje, zastavu i svoje narodno ime”. Tvrde da se etnički formirao poseban “crnogorski narod”, propagirajući importovanu i staru teoriju da Crnogorci nijesu Srbi.

Pozivaju omladinu na “nacionalnu izgradnju i uzdizanje”, ako žele da imaju “slobodnu Crnu Goru”. Umjesto državne (narodne) zastave trobojke, iz vremena kneževine i kraljevine Crne Gore, nametnuta je crnogorska ratna zastava – alaj barjak. Potom je stigla naredba o zabrani postojećih udžbenika u svim osnovnim i srednjim školama. Srpski, koji je bio zvanični jezik, preimenovan je u crnogorski. Uslijedila je promjena naziva ulica. Sekula Drljević je postao separatistički vođa i narodni učitelj, koji je u okupiranu Crnu Goru došao iz ustaške NDH, a list “Zeta” tada je objavio vijest da će svim crnogorskim gradovima, selima i planinama odjeknuti glas njegove pjesme: “Vječna naša Crna Goro”.