Izvještaj britanskog premijera o trgovini Crne Gore iz 1896. godine

Otpravnik poslova Velike Britanije u Crnoj Gori, sir Robet Dž. Kenedi, poslao je u proljeće 1896. vrlo interesantan izvještaj premijeru Robertu Arturu Talbotu Gaskojn-Sesilu, markizu od Solsberija, naslovljen – „Report on the Trade and Commerce of Montenegro for the Year 1895”, sa nekoliko statističkih tabela. Nalik ovome su od britanskih diplomatskih predstavnika pristizali u London izvještaji o trgovini i ekonomiji iz raznih država, od Kine, Brazila i Urugvaja, SAD i Rusije, Turske, Francuske, Njemačke, Italije…

Godine 1814. flotila je Ujedinjenoga Kraljevstva pomogla Crnogorcima da privremeno oslobode Boku Kotorsku. A od Berlinskoga kongresa jula 1878. do početka 1880. Crna Gora je za svoju prvu pomorsko-trgovačku zastavu upotrebljavala Saint George's Cross, tj. crveni Krst sv. Đorđija na bijelome polju – zastavu koja se od 14. vijeka obično prepoznaje kao veksilološki simbol Engleske. U jesen 1880. Velika Britanija, najjača pomorska nacija, pred vode Ulcinja je poslala flotilu da sa ratnim brodovima drugih Velikih Sila požuri evakuaciju turske vlasti, kako bi grad pripao Crnoj Gori.

Ugovor o prijateljstvu, trgovini i plovidbi između Njezina Veličanstva (Viktorije, kraljice Velike Britanije i Irske) i Knjaza Crne Gore potpisan je na Cetinju 21. januara 1882, a ratifikacije razmijenjene takođe na Cetinju, 14. maja 1882. godine. Bio je to prvi ikada ovakav ugovor Knjaževine Crne Gore. U prijevodu na crnogorski, slijedi izvještaj njegove ekselencije g. Kenedija, iz Poslanstva Njezina Veličanstva u Crnoj Gori, n/r premijeru Gaskojn-Sesilu, poslat sa Cetinja, 25. maja 1896…

--- Markizu od Solsberija. Milorde, imam čast da Vašoj Milosti prenesem Trgovački i opšti izvještaj o Crnoj Gori za 1895. godinu. I have, &c. (Potpis) R. DŽ. KENEDI --- Uvodne napomene. - Poslanstvo Njezina Veličanstva u Cetinju (Her Majesty's Legation at Cettinjé) nikada nije izdalo nijedan trgovački izvještaj o Crnoj Gori, djelimično zbog gotovo nepremostivih teškoća u dobijanju tačnih informacija u zemlji u kojoj se ne vodi odgovarajuća statistika, a djelimično zato što je crnogorski izvoz i uvoz bio previše beznačajan da bi privukao pažnju britanske trgovačke javnosti.

Međutim, posljednje dvije godine, britanska je roba uvožena u Knjaževinu direktno iz Engleske preko kanala koji će uskoro biti naznačeni, a takođe je postojao i mali izvoz u Veliku Britaniju i Maltu. Pod ovim okolnostima smatram da bi kratak trgovački i opšti izvještaj o Crnoj Gori, zasnovan na zapažanjima koja sam napravio tokom svoga boravka u zemlji, mogao biti od javnoga interesa. Međutim, moram na početku iskreno reći da, iako su brojke koje dajem približne, ne mogu garantovati njihovu apsolutnu tačnost.

--- Opšti opis Crne Gore. - Površina Crne Gore procjenjuje se na 3.630 kvadratnih milja. Krajnja joj je dužina od śevera do juga je oko 100 milja, a najveća širina oko 80 milja. Broj stanovnika je oko 200.000. Veliki je dio Knjaževine (Principality) neobrađen. Onaj na istoku se sastoji od šuma i planinskih pašnjaka, dok je zapadni dio prekriven golim krečnjakom, posutim zakržljalim šibljem. Rijeka Zeta, koja izvire śeverno od Nikšića (Nicsic) i teče južno do Skadarskog jezera (Lake of Scutari), a ima mnoge pritoke, najvažnija je Morača (Moraça), s kojom se spaja blizu Podgorice (Podgoritza); i može se reći da dijeli Crnu Goru na tri zone, dok obala Ulcinj-Bar (Dulsinjo-Antivari) čini četvrtu.

1) Brđanska (Berdeska) zona na lijevoj obali Zete, ograničena sandžacima Pljevlja (Plevlye), Novi Pazar (Novi-Bazaar), Peći (Ipek), Kosova (Kossovo) i śevernim dijelom Skadarskoga vilajeta (Scutari Vilayet), uopšte nema cesta, ali je u brojnim pravcima preśecaju staze sa prijelazima za stoku. 2) Dolina Zetske zone (Zetta Zone). Ovđe se nalazi jedna od saobraćajnica, čija je ukupna dužina od Nikšića do Plavnice (Plavnitza), na Skadarskome jezeru, oko 70 kilometara (44 milje). Ovaj put povezuje bogate ravnice Bjelopavlića i Podgorice, takođe povezuje Nikšić i śeverne periferne oblasti Crne Gore sa Podgoricom, glavnim trgovačkim centrom Knjaževine. 3) Śeverno od Nikšića, između toga grada i rijeke Tare (River Tara), koja dijeli Crnu Goru od Bosne (Bosnia), nalaze se neke od veličanstvenih šuma, bukve, hrasta i ostaloga drveća, obima 12 i 15 stopa, koje bi bile od enormne vrijednosti kada bi bio moguć njihov transport.

Potpuno odsustvo puteva u ovome dijelu Knjaževine i surova planinska priroda zemlje čine ono što bi inače mogao biti koristan izvor prihoda za državu apsolutno bezvrijednim. 4) Zona Crne Planine (Black Mountain Zone) tj. stara Crna Gora. Sastoji se od niza uzdignutih grebena, planinskih vrhova i krečnjačkih stijena. Među njima, u maloj dolini dugoj dvije milje i širokoj tri, leži Cetinje, glavni grad Crne Gore, sa skromnom populacijom od 1.000 stanovnika.

Putnik koji se prvi put uspinje iz austrijske luke Kotor (Cattaro), sa zaprepašćenjem posmatra prizor melanholije i kamene veličanstvenosti koji se pruža pred njim… Usred ovih stijena, za koje crnogorska legenda tvrdi da ih je ispuštio anđeo koji je u vrijeme Stvaranja (Creation) bio poslan da sakupi sav višak kamenja na svijetu, a čija se vreća slučajno razbucala dok je letio iznad Crne Planine, crnogorski seljaci i njihove snažne supruge iskopali su i obrađivali male komadiće zemlje, neke čak ni veličine teniskog terena, na kojima uzgajaju skromne urode kukuruza i krtole. Ta neravna zona obuhvata cijelu zemlju između doline Zete i dalmatinske granice. Boka Kotorska (Bocche di Cattaro) nalazi se u središtu ove zone.

Od doline Zete do obale najkraćim i najdirektnijem putem udaljenost je oko 25 km. Luka Kotor udaljena je samo 1 do 1,5 km od crnogorske granice, ali se nalazi gotovo 3.000 stopa ispod nje. Austrijska vojna cesta izgrađena je, od 1881. godine, uz planinu; a 23 serpentinska zavoja, duga 19 km, koje ona čini kako bi pokrila udaljenost od nešto više od 1 kilometra, tako su vješto konstruisana da se kočije, tipa „small victorias” s tri konja u redu – mogu većim dijelom puta voziti kasom.

Od Krsca (Krstacha), crnogorske granice, cesta je nastavljena do Cetinja, odakle se spušta do Skadarskoga jezera kod Rijeke (Rieka), i dalje do Podgorice, tu se spajajući s cestom Nikšić-Plavica. 4) Obalska zona (Coast Zone) Ulcinj-Bar. - Tu postoji samo jedna cesta, i to od Bara do Vir-Pazara (Vira-Bazara) na Skadarskome jezeru, od 21 milje. Ova cesta se sada produžuje od Vir-Pazara do Rijeke, oko 12 milja, a primorski grad Bar će tako biti povezan s ostatkom Crne Gore.

Od Ulcinja do ušća Bojane uređena je kočijaška staza dugačka oko 10 milja. Između Ulcinja i Bara postoji samo izuzetno gruba kočijaška staza, a pješačenje traje četiri do pet sati. Kako bi podstaknula Crnogorce da otvore Knjaževinu cestama, Austrija je, iz komercijalnih i drugih razloga, od 1881. davala subvenciju od 30.000 florina (fl.) godišnje (2.400 funti), dijelom u novcu, a dijelom u materijalu, ali toj pomoći uprkos izgrađeno je samo oko 220 km (138 milja) prohodnih cesta. Nedostatak novca jedan je od razloga koji objašnjava sporost ovoga razvoja.

Postupak obično usvajen od Crnogorske vlade (Montenegrin Government) jeste da mora čekati „godinu gladi” („famine year”), koja se javlja svake tri ili četiri godine, kada zbog suše dođe do podbačaja ili djelimičnog podbačaja uroda kukuruza, te zaposliti seljake u izgradnji cesta, plaćajući ne novcem, no hranom, budući da je žito za tu svrhu nabavljeno iz Rusije. Liše toga, svi muški stanovnici područjâ koja opslužuju ceste, prisiljeni su da izdvoje četiri radna dana dva puta godišnje; ili u da plate malu odštetu od 4 fl. (6 šilinga i 6 penija) umjesto da lično popravljaju ceste. Širina pravilno izgrađenih cesta je u planinama 23 stope, a u ravnicama 27 stopa. Najveći nagib je 1 u 8, liše na dva mjesta: na cesti Njeguši (Niegoush)-Cetinje preko prijevoja Bukovica (Bukovitza) nagib je od 1 u 7, a sličan nagib nalazi se na cesti Nikšić-Danilograd, kada prelazi Ostroške planine (Ostrog Mountains).

Nacionalnost cestovnih inženjera. - S izuzetkom Kotor-Cetinje, ceste koju su u cijelosti izgradili austrijski vojni inženjeri, ceste u Kneževini gradili su crnogorski inženjeri koji su studirali u Francuskoj i Italiji, ili je iskorišćena pośeta francuskih inženjera ovoj zemlji prije nekoliko godina u vezi s projektom „Decauville” [kompanija industrije željeznica, prim. „Antene M”], koji nikada nije realizovan, kako bi se oživjeli i ispravili crnogorski cestovni planovi i proračuni.

Načini putovanja u Crnoj Gori. - Do prošle, 1895. godine, postojala su tri načina putovanja u Crnoj Gori: - u privatnim kočijama; - pješice; - na konju. Potonje Crnogorci rijetko koriste, jer su izvrsni hodači, ali loši jahači. Kočije se, naravno, mogu koristiti samo na glavnim cestama, a budući da je najam skup, 12 fl. od Kotara do Cetinja i 20 fl. od Cetinja do Nikšića, koriste ih samo bogati slojevi i stranci.

Crnogorski pješački podvizi. - Crnogorac u pravilu putujući pješice i prečicama preko planina obično stiže do odredišta ispred kočije. Dakle, dok kočija putuje od Kotora do Cetinjaza 5 ili 5 i po sati, Crnogorac pješice vazda će lako prijeći udaljenost za manje od 5 sati; a postoji i autentičan zapis o vojniku knjaževe tjelesne garde, poslanom na zadatak od Njegove Visosti, koji je obavio dvostruko putovanje od Cetinja do Kotora i natrag za 5 sati. Žene su jednako aktivne i stalno pješače od Cetinja do Kotora i natrag, noseći teret od oko 10 kilograma, unutar 12 sati. Poslana na zadatak ove vrste, žena će biti zadovoljna s isplatom od 1 fl. Javne diližanse. - Prošle je godine crnogorska vlada sklopila ugovor s Austrijom kojim se prva obvezala da će poštu između Kotora i Cetinja razvoziti diližanskom, umjesto kao do sada pješice; a Austrija za tu svrhu odobrava subvenciju od 8.000 fl. (750 funti) godišnje. Diližansa redovno vozi svaki dan i može prevesti, uz poštu, četiri putnika s besplatnim dopuštenjem od oko 10 kilograma prtljaga po putniku, a po cijeni od 2 fl. (3 šilinga i 3 penija) po putovanju.