Zločin u Kaluđerskom Lazu: Pravda na čekanju i nakon 27 godina

Gotovo tri decenije je prošlo od zločina nad albanskim izbjeglicama sa Kosova na sjeveru Crne Gore u proljeće 1999. godine. Vrhovno državno tužilaštvo je ponovo formiralo predmet povodom ovog slučaja, dok lokalni aktivisti i političari traže pravdu i postavljanje spomen obilježja.

„Naravno da pozdravljamo odluke crnogorskog tužilaštva, ali željno čekamo na druge konkretne korake. Jer, isuviše je u proteklih 27 godina bilo najava da će se cijeli slučaj rasvijetliti i zločinci kazniti. Nažalost, tome još uvijek ne svjedočimo“, kaže dugogodišnji poslanik u Skupštini Crne Gore Mehmet Bardhi.

On je Portalu Ul-info kazao da je 18. aprila ove godine, upravo na dan kada se 1999. godine dogodio zločin u selu Husaj (kako Albanci nazivaju Kaluđerski laz), boravio na tom lokalitetu sa mještanima Rožaja, kako bi se podsjetili na 21 nevino stradalu osobu, a koje su silom bile protjerane iz svojih domova na Kosovu. “Dogovorili smo da se u Husaju uz podršku lokalne vlasti postavi spomen obilježje, koje bi podsjećalo na taj veliki zločin“, dodaje Bardhi.

On je decenijama bio predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori, nacionalne stranke Albanaca u ovoj državi, a kancelarija te partije u Rožajama je bila prvo mjesto gdje su izbjegli Kosovari dolazili i telefonom se javljali svojoj rodbini i prijateljima da su spas pronašli u Crnoj Gori. Od marta do kraja maja 1999. godine u Crnu Goru je ušlo oko 100.000 kosovskih Albanaca u egzodusu biblijskih razmjera. Prognani Kosovari su dolazili preko planinskih prevoja do Rožaja i Plava, da bi većina potom nastavljali put prema Ulcinju, uz podršku crnogorske policije.

No, neki od njih su se tokom prolaska kroz te šumovite krajeve našli na nišanu vojnih i paravojnih formacija tadašnje savezne države Srbije i Crne Gore, koja se nazivala Savezna Republika Jugoslavija (SRJ). Šef policije u Rožajama Šemso Dedeić izvjestio je svoje pretpostavljene da su na padinama planine Hajle zabilježeni i slučajevi zarobljavanja, a potom i ubijanja nenaoružanih Kosovara.

Najveći broj stradao je u Kaluđerskom lazu: samo u jednom danu šest izbjeglica je strijeljano, a petoro ranjeno. “Među ubijenima su u selima oko Rožaja tog krvavog proljeća bile i dvije žene i dvoje djece, dok je ranjeno još nekoliko desetina izbjeglica. Jedna osoba iz mjesta Istok, Sadik Ramčaj, vodi se kao nestala. Ne znamo ništa o onima koji su stradali od tortura u improvizovanim vojnim zatvorima u Andrijevici“, kaže lokalni aktivista iz Rožaja Ali Daci.

Prema njegovim riječima, kosovske vlasti treba da insistiraju od države Crne Gore da se ovaj zločin koji je izvršen protivno svim pravilima ratovanja i međunarodnim konvencijama o izbjeglicama, konačno rasvijetli. Njegov sugrađanin, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković, rekao je da je zločin u Kaluđerskom lazu ostao duboku urezan u savjest našeg društva.

“Toga dana stradali su nevini civili – ljudi koji su, bježeći od ratnih strahota, tražili sigurnost i utočište. Njihovo stradanje i danas predstavlja bolnu ranu za porodice, ali i ozbiljnu obavezu države da istraje u traženju pune istine i pravde. Izostanak adekvatnog sudskog epiloga dodatno naglašava potrebu za odlučnijim i odgovornijim institucionalnim djelovanjem”, izjavio je Nurković.

Čini se da se stvari u crnogorskom pravosuđu nakon gotovo tri decenije, ipak pokreću kada je riječ o ovom slučaju. Tako je 2025. godine Specijalno državno tužilaštvo (SDT) saopštilo da je ponovo formiran krivični predmet povodom zločina u Kaluđerskom lazu, dok je Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) prije šest mjeseci preuzelo od SDT-a preduzimanje pojedinih radnji u ovom slučaju. Takođe, nedavno je VDT usvojilo Akcioni plan za istraživanje ratnih zločina za ovu i narednu godinu.

Podsjetimo se da je odlukom Apelacionog suda Crne Gore iz 2014. godine osam pripadnika VJ oslobođeno optužbi u predmetu Kaluđerski laz jer, kako se navodi u presudi, ne postoje jasni dokazi da su počinili zločin. Samo je jedna ranjena osoba u ovom zločinu, Hadži Ahmeti, od desetine pokrenutih postupaka, dobila naknadu štete pred crnogorskim sudovima.

Niz tužbi i zahtjeva je u cijelom ovom periodu državnim organima upućivao i Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava, na čijem se čelu nalazi advokat iz Rožaja Velija Murić, kao i niz drugih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava u Crnoj Gori.

Bardhi navodi da je u Skupštini Crne Gore nekoliko puta govorio o ovom zločinu, postavljao pitanja premijerima, ministrima i nosiocima pravosudnih funkcija, ali da konkretnih odgovora i koraka nije bilo. On naglašava da je crnogorska vlast imala dobar odnos prema izbjeglicama koje su u proljeće 1999. godine potražile utočište i spas u Crnoj Gori, te da su prognani Kosovari naišli i na podršku načelnika policije u Rožajama.

Visoki funkcioner Građanskog pokreta URA, pravnik Ilir Harasani, kaže za Portal Ul-info da je takvo ophođenje u skladu sa crnogorskom i albanskom tradicijom. “U našim brdima je vjekovima postojao institut utoka, kojim se podrazumijevalo da treba otvoriti vrata progonjenima, makar bili oni i naši neprijatelji, a zatvoriti progoniteljima”, navodi on.

Stoga je, kako smatra crnogorski pisac i publicista Božidar Proročić, zločin u Kaluđerskom lazu trajni ispit društva koje još uvijek nije smoglo snage da se suoči sa sobom. “Suočavanje s prošlošću nije pitanje kolektivne krivice, već moralne odgovornosti društva da ne ćuti pred zločinom. Svako prećutkivanje, svaka relativizacija, svako odlaganje pravde produžava taj zločin u vremenu”, kaže on i dodaje da je “ovaj zločin rana svih nas, rana društva koje još uvijek traži hrabrost da se pogleda u ogledalo sopstvene prošlosti”.