Građevinska inspekcija dužna da zaustavi nasipanje plaže u Baošićima

Građevinska inspekcija Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine morala je da zaustavi radove na nasipanju plaže u Baošićima i zapečati gradilište, postupajući po inicijativi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na to ih obavezuje član 107 Zakona o zaštiti kulturnih dobara Crne Gore. Umjesto toga, inspekcija je samo konstatovala da kompanija „Carine“ ima građevinsku dozvolu za izvođenje radova, te da se radovi izvode u okviru odobrenog projekta.

Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović je na posljednjoj sjednici Nacionalne komisije za UNESCO odgovorio na pitanja kolega o tome šta je uradila inspekcija povodom radova u Baošićima. Sve to je omogućilo kompaniji „Carine“ da, uprkos rješenjima Uprave o obustavi radova, naspe više od 12.000 kvadrata obale u Baošićima, jer nije bilo nikog da ih zaustavi u skladu sa važećim zakonskim propisima i rješenjima nadležnog organa za zaštitu baštine.

Iz Ministarstva prostornog planiranja su izjavili da je važno naglasiti da Građevinska inspekcija postupa u skladu sa ovlašćenjima propisanim Zakonom o izgradnji objekata, dok su inspektori nadležni za zaštitu kulturnih dobara postupali u okviru svojih nadležnosti. Međutim, član 107 Zakona o zaštiti kulturnih dobara jasno nalaže da je Uprava dužna da rješenjem obustavi izvođenje radova koji ugrožavaju kulturno dobro i naredi preduzimanje neophodnih mjera zaštite.

U žalbi na rješenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara o obustavi radova, kompanija „Carine“ je problematizovala postupanje nadležnih organa, pozivajući se na nalaz Građevinske inspekcije koja je konstatovala da se radovi izvode na osnovu građevinske dozvole. Pravnici sa kojima se konsultovala Pobjeda tvrde da to ne oslobađa nadležne organe obaveze da ih zaustave ukoliko postoji zabrana drugog državnog organa. Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela je rješenje o obustavi radova, što znači da je svako dalje izvođenje radova bilo nezakonito.

Objašnjenje Ministarstva da Građevinska inspekcija postupa isključivo u okviru svojih nadležnosti nije novo. U ranijim slučajevima, poput nelegalne izgradnje konaka u Manastiru Kosijerevo, nadležni su tvrdili da su inspekcijski postupci „samostalni, odvojeni i nezavisni“. Međutim, Zakon o inspekcijskom nadzoru propisuje obavezu saradnje između svih inspekcija, dok Zakon o zaštiti kulturnih dobara predviđa obustavu radova u slučajevima ugrožavanja baštine.

U tom kontekstu, ni slučaj Baošića ne predstavlja izolovan incident, već potvrdu ustaljene prakse u kojoj institucije djeluju paralelno, bez stvarne koordinacije. Tako se postavlja pitanje da li je riječ o različitim tumačenjima zakona ili o svjesnom izbjegavanju njegove primjene. Ova situacija dovodi do pravne nesigurnosti i faktičke nemoći države da zaštiti kulturna dobra, jer se odgovornost rasipa između organa koji formalno postupaju, ali suštinski ne djeluju.