Kako zatoceni Srbi provode Vaskrs u zatvorima na KiM

Suzana Trajković iz Bošnjačke mahale u Severnoj Mitrovici, njena djeca i unuci, četvrti Vaskrs zaredom provode bez glave porodice u kući, sa mislima u zatvoru u Podujevu gdje je njihov muž, otac, deda, Slađan Trajković zatvoren još od decembra 2022. godine. Zabrinuti su kako mu je u zatvoru, ima li najosnovnije, kako mu je zdravlje koje se, narušeno od ranije, stalno pogoršava.

„U svemu ovome, u ovoj patnji, ovom bolu, paklu u kojem živimo nakon hapšenja mog supruga Slađana, najvažnije nam je što smo uvjereni, sigurni, što znamo da on nije ništa uradio od onog za šta ga optužuju, najvažnije je da se on ni o koga nije ogrešio, da je njemu obraz čist“, kaže za RT Balkan Suzana Trajković. Iz godine u godinu ponavlja kako je i njoj i porodici, a posebno Slađanu, teško kada dođu dani praznika, kada se porodice okupe, a u njihovoj kući umjesto radosti i praznične blagodati samo su tuga i briga za Slađana i njegovu sudbinu.

„Teško je, samo Gospod u koga se uzdamo zna koliko nam je teško. Čula sam se sa Slađanom na Veliku srijedu, tog dana posjetio ih je vladika Teodosije. Slađan ne želi pred nama da kaže koliko mu je teško, bodri i hrabri nas na taj način, ali znam sa kakvim se iskušenjima suočava“, kaže Suzana. „Velika je srijeda, sunce kroz rešetke sija, mi zatvoreni skupili smo se u sali, čekamo mitropolita Teodosija. On nama dođe i Boga doziva, svako od nas ga celiva i Bogom se odaziva. Počeo je molitvu da pjeva i nas neka sila obuze, gledamo ga i vidimo – niz lice mu liju suze. Potekli bi suze i svakome među nama, al' slabost ne pokazujemo pred očima dušmana. Što su mu dozvolili na stolu je postavio, pa nas u jedan ćošak pozivao, da bi naše grijehe ispovijedao. Sedmoro od nas cijeli post postili, zato su se prvo oni i pričestili“, neki su od stihova koje Slađan piše u zatvoru.

Treći Vaskrs zaredom u zatvoru provodi i Zoran Kostić, 75-godišnji poljoprivrednik, ugledni srpski domaćin iz Prilužja, jednog od srpskih geta, koji je čitav život proveo na Kosovu i Metohiji. Koju nedjelju uoči Vaskrsa, Kostić je pred sudom u Prištini osuđen na 15 godina zatvora zbog navodnog ratnog zločina. Gore od robije, Zoranu je, pričaju njegovi rođaci, uvjerenje da nevino leži u zatvoru, da je nevino osuđen, da se ni o koga nije ogrešio, uostalom, da je kriv, da nešto ima na duši, ne bi na tzv. Kosovu ostao pune 24 godine nakon rata.