Institucije reaguju tek kada nemaju šta da zaštite

Direktorat za inspekcijski nadzor Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine suočava se sa ozbiljnim problemima u nadzoru gradnje, što se posebno očigledno pokazalo u Baošićima, gdje se gradi hotel bez poštovanja rješenja o zabrani gradnje. Ove informacije proizašle su iz odgovora Ministarstva na pitanja o izgradnji hotelskog kompleksa.

Naime, 26. marta je određen pritvor do 30 dana osumnjičenom Čedu Popoviću, vlasniku kompanije 'Carine', koji se sumnjiči za produženo krivično djelo građenja objekta bez prijave dokumentacije. Ova situacija je ukazala na to da 'Carine' već duže vrijeme ne poštuju rješenja o zabrani gradnje, a radovi na gradilištu su se odvijali unatoč izdatim zabrana.

Predsjednica Osnovnog suda u Herceg Novom, Vesna Gazdić, navela je da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni ignorisao zabrane i da su radovi trajali u dužem vremenskom periodu. Direktorat za inspekcijski nadzor je potvrdio da se suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima, što utiče na učestalost i dinamiku kontrola na terenu.

Iz Ministarstva je saopšteno da će inspekcija nastaviti da preduzima mjere u skladu sa svojim ovlašćenjima, ali nije precizirano kako će se povećati kadrovski kapaciteti. Urbanističko-građevinska inspekcija donijela je rješenja o zabrani gradnje za obje faze projekta hotela 'Carine', ali je investitor nastavio sa radovima, a kontrola je pokazala da nepravilnosti nisu u potpunosti otklonjene.

Ministarstvo je 20. marta 2026. godine izvršilo nadzor na lokaciji i sprovelo mjeru zabrane, ali postavlja se pitanje kako je moguće da je hotel praktično završen uprkos rješenjima o zabrani. U odgovoru na pitanje o dozvolama, Ministarstvo je navelo da je nekadašnji vršilac dužnosti glavnog državnog arhitekte odobrio spratnost hotela koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova.

Iz Ministarstva su takođe naglasili da su bili u obavezi da pribave konzervatorske uslove od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, ali nije objašnjeno kako je odobrena izgradnja tri podzemne etaže u odnosu na ranije definisana ograničenja. Ove saglasnosti su izdate uprkos upozorenju o potencijalnim posljedicama po prostor zaštićen od strane UNESCO-a.

Na kraju, postavlja se pitanje ko snosi odgovornost za izvođenje radova u zoni zaštićenog područja, uprkos izdatim zabranama i utvrđenim nepravilnostima. Ova situacija ukazuje na potrebnu reformu inspekcijskih i nadzornih mehanizama u Crnoj Gori, koja bi trebala osigurati bolju zaštitu kulturnih dobara i prostora.