Malisori i njihova tajna putovanja u Crnu Goru

Vođa pokreta Sokolj Baco Ivezić prebjegao je u Crnu Goru, gdje je ostao kao emigrant do oslobođenja 1918. godine. Docnije, Ivezić je služio kao neka spona za održavanje veza sa poglavarima arbanaških plemena na čitavoj teritoriji srednje i sjeverne Arbanije. Na ovome su radili i pogranično stanovništvo, sklapajući rodbinske veze putem ženidaba, udadba, kumstava i pobratimstava.

Vlasti su olakšavale propagandu za širenje prijateljskih veza, a ubrzo poslije srpsko-turskog rata 1877–1878. godine, stvoreno je prijateljstvo sa nekadašnjim neprijateljima. Međutim, to nije bilo dovoljno; trebalo je Malisore i Arbanase zavaditi sa svojim starim gospodarima kako bi se iz toga izvukla opšta korist. Svaka varnica pretvarala se u plamen, a svaka sitna zađevica podizala je bunu i ustanak kod nezadovoljnih stanovnika. Trulo stanje u Turskoj išlo je tome na ruku.

Međutim, uspjeh je kočila moćna Austro-Ugarska, koja je nakon okupacije Bosne i Hercegovine bacila pogled na Albaniju, kako bi se približila Egejskom moru i zapriječila izlaz Srbije na Jadransko more. Kako bi stvorila „ključanicu Srbiji na Jadran“, Austro-Ugarska je neštedimice ulagala novac, držeći gladna arnautska plemena u zavisnosti.

Crnogorska politika je nailazila na mnoge prepreke, ali je na kraju savladala izazove. Narod je potpomagao ideju oslobođenja, rado podnoseći moralne i materijalne žrtve. U tom kontekstu, crnogorska uprava je uspela da izazove pokret u Skadarskoj Malesiji, vođenog Sokoljem Bacom Ivezićem iz Gruda.

Turska vlada je bila prinuđena da u julu 1886. godine pošalje Afiz-pašu da uguši bunu. Nakon kraće borbe, Afiz-paša je uspostavio mir, a Ivezić je prebjegao u Crnu Goru. Njegov rođak Kolj Zef Ivezić postao je ključna figura u pokretu, prepoznat po svojoj čvrstoj volji i junaštvu.

Od 1904. godine, Malisori su tajno prelazili granicu i dolazili na Cetinje, gde su bili lijepo primani. Međutim, turske vlasti su pojačale kontrolu, ali su Malisori nastavljali sa svojim putovanjima. U maju 1904. godine, nekoliko Hota iz Gruda zamolilo je da im pokažu put preko granice, što je izazvalo sukobe sa turskom vojskom.

Nakon što su se Grudi odmetnuli u planinu Suku i napadali turske karaule, Crna Gora je pokrenula diplomatske pregovore, rezultirajući povratkom Gruda na svoja ognjišta u 1905. godini. Međutim, mir je bio kratkotrajan zbog pritisaka turskih vlasti, a odnosi između Malisora i turske vojske su ostali zategnuti.