Efikasnost u procesuiranju ratnih zločina

Jačanje efikasnosti u procesuiranju predmeta ratnih zločina bilo je u fokusu sastanka održanog u Vrhovnom sudu Crne Gore, na kojem se razgovaralo o korišćenju dokaza Međunarodnog krivičnog suda (MKS) i Rezidualnog mehanizma, kao i o primjeni mjera zaštite svjedoka, navode iz Vrhovnog suda.

Dvodnevni sastanak organizovan je s ciljem daljeg jačanja kapaciteta pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina i unapređenja saradnje sa međunarodnim institucijama i sudovima u regionu. Aktivnost je realizovana uz podršku regionalnog projekta „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koji finansira Evropska unija, i projekta „Jačanje procesa tranzicione pravde na Zapadnom Balkanu“, koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, a sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).

Sastanku su, pored sudija Vrhovnog suda, prisustvovali predsjednik i sudije Višeg suda u Podgorici, sudije Apelacionog suda Crne Gore, kao i predstavnici Međunarodnog krivičnog suda i Suda Bosne i Hercegovine.

Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić istakla je da je Specijalizovano odjeljenje Višeg suda u Podgorici tokom prethodne godine imalo u radu dva predmeta koja se odnose na krivična djela ratnih zločina. Podsjetila je da je Viši sud u Podgorici donio prvostepenu presudu u predmetu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, kojom je okrivljeni osuđen na kaznu zatvora od 20 godina za djelo izvršeno 1992. godine na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Pavličić je dodatno naglasila da je Vrhovni sud krajem prošle godine izradio Smjernice za ostvarivanje prava na naknadu štete žrtvama u krivičnim postupcima, koje se odnose i na žrtve ratnih zločina, čime se dodatno jača njihov položaj u sudskim postupcima.

Iskustva sudske prakse podijelili su i sutkinja Međunarodnog krivičnog suda, nekadašnja tužiteljka Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Džoana Korner, bivši sudija MKSJ-a Kristof Fluge, kao i sutkinja Suda Bosne i Hercegovine Lejla Konjić Dragović.

Tokom sastanka razmatrana su ključna pitanja u vezi sa pravnom prirodom, prihvatljivošću i korišćenjem dokaza međunarodnih tribunala u nacionalnim postupcima, uključujući uslove za upotrebu ranijih izjava svjedoka. Posebna pažnja posvećena je izvođenju i ocjeni svjedočenja zaštićenih svjedoka, uz poštovanje standarda pravičnog suđenja i prava žrtava. Razgovarano je i o praktičnim izazovima u regionalnoj i prekograničnoj saradnji u predmetima ratnih zločina, uključujući razmjenu dokaza i unapređenje međudržavne saradnje.