Bursać: Jesu li Pljevlja i Herceg Novi u Crnoj Gori ili u srpskom limbu?

Dragan Bursać, kolumnista CdM-a, postavlja važno pitanje: da li su Pljevlja i Herceg Novi stvarno dio Crne Gore? Ako jesu, onda je 21. maj njihov neizostavni praznik. Međutim, ako nisu, neka neko konačno kaže gdje se nalaze, jer nisu u Šumadiji, niti u Republici Srpskoj. Premda neki čelnici opština možda žele da jesu, realnost je drugačija. Crna Gora nikada neće biti srpska enklava koja slavi Sretenje ili neustavni Dan Republike Srpske.

Bursać naglašava da bi, kada bi on imao riječ, centralnu svečanost obilježavanja Dana nezavisnosti održao u Herceg Novom ili Pljevljima. On ukazuje na trenutak kada država mora da se suoči sa sopstvenim simbolima, praznicima i pamćenjem. Nažalost, u tim gradovima neće biti obilježavanja Dana nezavisnosti, jer, kako kažu lokalne vlasti, nema zainteresovanih. Ova izjava sabija političku tragediju u jednu rečenicu, predstavljajući program srpskog sveta i priznanje poraza države nad vlastitim teritorijem.

Bursać ističe da država nije samo skup granica i institucija, već i ritual, simbol i obilježje. Bez obilježavanja nema sjećanja, a bez sjećanja nema ni države. On se pita: da li Pljevlja i Herceg Novi zaista pripadaju Crnoj Gori? Ukoliko jesu, onda su njihovi građani obavezni da slave 21. maj kao dan nezavisnosti. U suprotnom, postavlja se pitanje gdje se nalaze.

On naglašava da ovo nije pitanje benignih administrativnih odluka, već pitanje političke lojalnosti i pripadnosti. Bursać upoređuje situaciju sa gradovima u Francuskoj ili Americi koji ne bi ignorisali svoje nacionalne praznike. U Crnoj Gori, međutim, postoji logika koja državnost doživljava kao privremenu grešku istorije. Ova situacija nije rezultat nezainteresovanosti, već političkog signala koji dolazi iz Beograda, koji govori da ovo nije njihov praznik.

Komentari građana, prema Bursaću, govore više od zvaničnih izjava. Oni su autentični i otkrivaju duboku podjelu između države i njenih upravljača. Dok jedni govore o sramoti, drugi zazivaju odgovornost, a svi dijele osjećaj poniženja države. Kada predsjednik opštine kaže da nema zainteresovanih za obilježavanje Dana nezavisnosti, on zapravo negira interes za samu nezavisnost.

Bursać naglašava da ovo nije prvi put da se relativizuje državnost Crne Gore, i da se to često predstavlja kao pluralizam. Postoji granica između mišljenja i sabotaže. On upozorava da se ne može sjediti u institucijama države i ponašati se kao da ta država ne postoji. Pitanje iz naslova nije retoričko; suštinski je važno. Ako Pljevlja i Herceg Novi jesu u Crnoj Gori, njihova vlast mora poštovati državu koju predstavlja.

Bursać ističe da država koja dozvoljava ignorisanje svojih praznika polako gubi suverenitet. Ova situacija nije samo lokalna, već ozbiljan simptom da Crna Gora još uvijek vodi bitku za vlastiti identitet. Ta bitka se ne završava, već traje, a odluka o neobilježavanju Dana nezavisnosti u dva grada predstavlja test za Crnu Goru, njene institucije i građane. Nezavisnost se ne može samo osvojiti, već se mora svakodnevno potvrđivati i obilježavati.