Spomenik Joki Baletić i žrtve Kotor jame

Nakon što je Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova u Nikšiću na sjednici održanoj 16. marta odbacio inicijativu Građanskog pokreta URA za podizanje spomen-obilježa Joki Baletić, partizanki koja je streljana tokom Drugog svjetskog rata, počela je medijska haranga Đukanovićeve falange.

Od Aleksandre Vuković-Kuč, preko Branka Baletića, pa sve do brojnih opskurnih titoističkih organizacija, svi oni protestuju i kunu se kako to da nema još jednog partizanskog spomenika u Crnoj Gori, kao i da ih je malo podignuto svih ovih decenija komunističke vladavine koja je, gle čuda, isto tako kao i njihovo čedo DPS, zaboravila na Joku Baletić.

Međutim, zanimljivo je kako od tih struktura nikada nije potekla inicijativa da se izvrši iskopavanje tolikog broja jama koje su premrežile Crnu Goru, pa i sam Nikšić, žrtvama komunističkog terora. To su bili konkretni ljudi, sa imenom i prezimenom, čiji je grijeh bio isključivo taj što nisu pripadali pokretu kome je pripadala Joka Baletić.

Nema takvih inicijativa, niti će ih biti sa njihove strane jer potomci Jokininih saboraca ne mare ni za čije žrtve osim za svoje. Tako je bilo tada, isto tako je i danas. Podsjećamo sve anti-fasiste da je mjestu Dubrave iznad Nikšića pronađena, prije šest godina, zloglasna jama „Kotor“ u kojoj leži preko 300 žrtava komunističkog terora.

Prošlo je 82 godine otkako su dželati na otvor te jame navukli ogromne stijene, ne bi li prikrili zločine koje su činili u kontinuitetu od početka 1942. pa sve do sredine naredne godine. U jami „Kotor“ nisu samo kosti uglednih mještana, plemenskih prvaka, sveštenika, oficira kraljevske vojske, učitelja iz Vidrovana, Nikšića, Goliije, Pive, nego i onih iz bivše banjsko-vučedolske opštine i mnogih drugih.

Da li ove žrtve zaslužuju pijetet i dostojnu sahranu njihovih posmrtnih ostataka, ili su spomen-obilježa rezervisana samo za pripadnike jedne ideologije koja, ipak, nije baš tako čista kao što žele predstaviti crnogorski anti-fasisti?