Država nemoćna pred nelegalnim kamenolomima i gubitkom miliona

Agencija za zaštitu životne sredine nema direktnu nadležnost nad evidencijom nelegalnih kamenoloma, niti nad sprovođenjem inspekcijskog nadzora nad eksploatacijom mineralnih sirovina. Te nadležnosti primarno pripadaju rudarskoj i ekološkoj inspekciji, kao i drugim organima koji se bave upravljanjem mineralnim resursima, saopšteno je iz te institucije.

Nelegalni kamenolomi najčešće se otvaraju u blizini infrastrukturnih projekata – puteva, mostova i gradilišta, kako bi se smanjili troškovi transporta i izbjeglo plaćanje koncesija. Izbjegavanje koncesionih naknada i drugih zakonskih obaveza predstavlja glavni razlog zašto kamenolomi nijesu registrovani. Time se uzrokuje višemilionska šteta po budžet, dok su posljedice po životnu sredinu i povjerenje građana dugoročne, kažu predstavnici NVO sektora.

Sagovornici Pobjede poručuju da zakoni postoje, ali da bez političke volje i odlučne primjene sistem ostaje nemoćan. Milorad Mitrović, predstavnik NVO „Breznica“, upozorava da je situacija alarmantna na teritoriji čitave države. "Na osnovu podataka iz Pljevalja, ali i opšte slike u cijeloj državi, evidentno je da u Crnoj Gori ima veliki broj nelegalnih kamenoloma, a taj broj posljednjih godina raste 'kao pečurke poslije kiše'. Zabrinjava situacija na cijeloj teritoriji države – gotovo da nema sela bez kamenoloma," ističe Mitrović.

Na pitanje ko je odgovoran što pojedinci zarađuju na uštrb države, Mitrović odgovara da je krivica višeslojna. "Prije svega, odgovorni su oni koji svjesno i planski vrše nelegalnu eksploataciju i ostvaruju ogromnu dobit bez plaćanja koncesija državi i opštini. Međutim, ništa manja odgovornost nije ni na nadležnim institucijama koje godinama ne reaguju ili se proglašavaju nenadležnim. Kao ilustraciju navodim primjer iz Pljevalja, gdje su prijave građana i aktivista završavale u birokratskom lavirintu urbanističko-građevinske, poljoprivredne i šumarske inspekcije, koje su prebacivale odgovornost jedna na drugu," navodi Mitrović.

Prema njegovim riječima, šteta je višestruka – finansijska, ekološka i društvena. "Samo u opštini Pljevlja procjenjuje se da je za petnaest godina izgubljeno više od pet miliona eura koncesionih prihoda, što bi, primjera radi, bilo dovoljno za zamjenu deset kilometara azbestnih cijevi u vodovodnoj mreži. Na nivou cijele države taj iznos je zasigurno višestruko veći. Ekološka šteta, često je nenadoknadiva – devastacija zemljišta, uništavanje šumskih i poljoprivrednih površina, narušavanje pejzaža, povećano zagađenje vazduha i voda, kao i rizik od klizišta i erozije. Posebno je zabrinjavajuće što se eksploatacija često vrši bez ikakvih studija procjene uticaja na životnu sredinu, bez studije procjene rizika i bez plana sanacije terena na kome je izvršena nelegalna eksploatacija," zaključuje Mitrović.

Društvena šteta ogleda se u urušavanju povjerenja građana u institucije. Anketa koju su sproveli pokazuje da veliki procenat građana nije upoznat sa zakonskim posljedicama, a čak 94 odsto nikada nije prijavilo nelegalnu eksploataciju, što govori o osjećaju nemoći i nepovjerenju građana u sistem.

Sagovornik iz NVO „Breznica“ smatra da Crna Gora na papiru ima definisane zakonske okvire koji regulišu eksploataciju mineralnih sirovina, uključujući obavezu koncesija, nadzor i sanaciju terena, ali da je problem u primjeni. "Inspekcijski nadzor očigledno nije adekvatan ili nije dovoljno efikasan. Kada prijave završavaju tako što se svi proglašavaju nenadležnim, to ukazuje na ozbiljan institucionalni problem. Takođe, činjenica da tokom velikih infrastrukturnih tendera nije bilo obavezno precizno navesti lokaciju eksploatacije kamena govori o sistemskim propustima," dodaje Mitrović.

Rješenje vidi u jasnom definisanju odgovornosti svake inspekcije, jačanju koordinacije između državnih i lokalnih organa, uključivanju tužilaštva u sistemske kontrole, pooštravanju kaznene politike, obavezi investitora da dokažu porijeklo materijala i oduzimanju protivpravno stečene imovine. "Bez političke volje i odlučne primjene zakona, nelegalni kamenolomi će i dalje 'nicati' širom Crne Gore, na štetu budžeta, prirode i građana," poručuje Mitrović.

Sličan stav dijeli i građanski aktivista Darko Saveljić, koji naglašava da se primarno ne bavi ovom tematikom, ali da je kao zaposleni u Agenciji za zaštitu životne sredine Crne Gore djelimično upoznat sa problemom. "Čini mi se da ovaj problem sve više prijeti da pretvori Crnu Goru u zemlju kamenoloma. Naša priroda je naš najveći resurs – za turizam, poljoprivredu i ukupni razvoj. Kamenolomi su nešto potpuno suprotno od onoga što bi trebalo da budu državne smjernice razvoja," zaključuje Saveljić.

Pobjeda je nedavno pisala nakon usvojenog dokumenta Ministarstva energetike i rudarstva Crne Gore da su, prema riječima ekološkog aktiviste Aleksandra Dragićevića, kamenolomi bez kontrole i da država širi koncesije. Dok Vlada planira nove koncesije za istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina 2026. godine, ignorišući dio primjedbi i lokalnih zajednica, postoji raširena ilegalna eksploatacija kamena i šljunka, kao i nedostatak inspekcijskog nadzora i ozbiljne ekološke posljedice širom Crne Gore.

Prema riječima Dragićevića, problem eksploatacije mineralnih sirovina u Crnoj Gori odavno je izašao iz okvira pojedinačnih slučajeva i prerastao u sistemski izazov. On je kazao da je, prema podacima iz 2025. godine, u Crnoj Gori bilo operativno 48 legalnih kamenoloma, od kojih je 12 vršilo eksploataciju van odobrenih eksploatacionih polja, dok su u međuvremenu otvoreni novi, ali bez preciznih javno dostupnih podataka.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore navode da nemaju direktnu nadležnost nad evidencijom nelegalnih kamenoloma niti nad sprovođenjem inspekcijskog nadzora nad eksploatacijom mineralnih sirovina. Kako su pojasnili, te nadležnosti prvenstveno pripadaju rudarskoj i ekološkoj inspekciji, kao i drugim organima koji se bave upravljanjem mineralnim resursima. "Agencija kroz svoje redovne aktivnosti i komunikaciju sa drugim institucijama, lokalnim samoupravama i građanima povremeno dobija informacije i pritužbe koje se odnose na moguće negativne uticaje eksploatacije kamena na životnu sredinu. Takve informacije se, u skladu sa našim ingerencijama, prosljeđuju nadležnim inspekcijskim organima na dalje postupanje," naveli su iz Agencije.

Na pitanje da li postoje procjene štete koju su prouzrokovali kamenolomi, bilo legalni ili nelegalni, iz Agencije ističu da takve zbirne procjene ne rade. "Agencija ne izrađuje zbirne procjene ukupne štete koju uzrokuju pojedinačni kamenolomi, bilo da su legalni ili nelegalni. Naša uloga se prvenstveno odnosi na sprovođenje postupaka procjene uticaja na životnu sredinu, strateške procjene uticaja, izdavanje integrisanih dozvola i praćenje stanja životne sredine kroz različite segmente monitoringa. U tom smislu, prilikom razmatranja projekata eksploatacije mineralnih sirovina, Agencija analizira potencijalne uticaje na životnu sredinu i daje mišljenja ili saglasnosti u skladu sa zakonskom procedurom. Kada se kroz monitoring ili prijave ukaže na moguće negativne uticaje na životnu sredinu, informacije se dostavljaju nadležnim inspekcijskim organima radi preduzimanja daljih mjera," saopšteno je iz Agencije.

Eksploatacija kamena može imati značajne posljedice po životnu sredinu, posebno ukoliko se ne sprovodi u skladu sa propisanim standardima.