Svjedoci na suđenju Zoranu Gašoviću: Tortura i ubistvo Alije Bašića

Na suđenju Zoranu Gašoviću, optuženom za zločine protiv čovječnosti tokom rata u Bosni i Hercegovini, svjedok Almin Bašić detaljno je opisao zarobljavanje i ubistvo svog oca Alije Bašića. Prema njegovim saznanjima, Alija Bašić je odveden iz logora u sportskoj dvorani u Hadžićima i ubijen, a njegovo tijelo pronađeno je 1999. godine ispod Igmana.

Bašić je rekao da je prva saznanja o zarobljavanju svog oca dobio između 20. i 23. juna 1992. godine, kada mu je tetak Fadil Hujić ispričao šta se desilo. Prema njegovim riječima, Zoran Gašović i Nemanja Jovičić odvodili su zarobljenike iz sportske dvorane u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“ na Lukavici, gdje su određeni ljudi likvidirani. Almin Bašić je naveo da je njegov otac bio među 46 osoba kojima se gubi svaki trag, te da je bio brutalno premlaćen prije nego je ubijen.

On je pred sudom opisao priče preživjelih logoraša koji su bili zatvoreni u prostorijama kasarne, čiji su zidovi bili krvavi, a svake noći su slušali jauke. Saznanja o ovim događajima dobio je od preživjelih logoraša, uključujući Mehmeda Musića i Almina Dželilovića. Bašić je kazao da su kosti njegovog oca pronađene na padinama Igmana, u selu Vučine, gdje su otkrivene 1999. godine.

Advokat Danilo Mićović, branilac optuženog Gašovića, ukazao je na to da Bašić ranije nije spominjao Gašovića. Bašić je objasnio da je njegov iskaz sada detaljniji jer je odgovarao na postavljena pitanja. Optužnicom se Gašović tereti da je od juna do decembra 1992. godine učestvovao u sistematskom progonu, porobljavanju i ubistvima bosanskih muslimana, uključujući mučenje i fizičko zlostavljanje.

U nastavku suđenja, svjedočio je Nermin Musić, koji je kazao da je imao 15 godina kada je počeo rat u Bosni i kada mu je otac Adil Musić ubijen. Ispričao je da je sa majkom i sestrom iz bezbjednosnih razloga napustio Hadžiće i izbjegao prvo u Suhodol, a potom u Lepenicu kod Kiseljaka. Musić je istakao da je njihova kuća bila prva koja je napadnuta i na nju se pucalo.

On je naveo da je od preživjelih logoraša čuo da su zarobljenici zlostavljani u objektima poznatim kao „garaža“ i „sportski objekat“ u Hadžićima, te da ih je najviše maltretirao Gašović. Musić je dodao da je njegov otac bio među grupom od oko 260 do 280 zarobljenika koji su odvedeni u kasarnu u Lukavici, iz koje je izdvojeno 46 ljudi, te da se tim ljudima izgubio svaki trag.

Musić je naglasio da nema neposredna saznanja o ratnim događajima, već da je informacije dobio od preživjelih logoraša. "Meni je interes da znam đe su kosti moga oca, a za ostalo imate vjerodostojne svjedoke", rekao je on. Takođe je dodao da je iz sela Kovačevići odvedeno 14 osoba koje su ubijene ispred Doma u Hadžićima, a njihova tijela kasnije pronađena u kamenolomu Krupac, ali da ne zna ko je odgovoran za taj zločin.

Advokat Mićović prigovorio je njegovom iskazu, navodeći da se radi o pričama koje svjedok nije lično vidio, ocjenjujući to kao "čaršijske priče" i smatrajući da je svjedok instruisan da izmijeni ranije izjave.