Bećirević o 'Vilinoj Vlasi': Suočavanje s prošlošću

Profesorica Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, Edina Bećirević, koja se već dugi niz godina bavi istraživanjem genocida u Bosni i Hercegovini, komentarisala je za Antenu M informaciju da crnogorski Fond penzijskog i invalidskog osiguranja ima dugogodišnji ugovor o saradnji sa rehabilitacionim centrom ‘Vilina Vlas’ u Višegradu. Od 1997. godine, Bećirević je fokusirana na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, a autorka je i knjige 'Na Drini genocid' koju je objavio Yale University Press.

U vezi sa saradnjom crnogorskih institucija sa centrom u Višegradu, profesorica Bećirević je izjavila: 'Vijest da crnogorski Fond penzijskog i invalidskog osiguranja ima dugogodišnji ugovor o saradnji sa rehabilitacionim centrom ‘Vilina Vlas’ u Višegradu duboko je uznemirujuća. To što se ‘Vilina Vlas’, mjesto nezamislive i monstruozne okrutnosti, danas reklamira kao turistička destinacija i mjesto za rehabilitaciju takođe je svojevrsna forma nasilja.'

Ona je dodala da su tokom rata u Bosni i Hercegovini, u periodu od 1992. do 1995. godine, u okupiranim dijelovima vršena sistematska silovanja žena, a da je ‘Vilina Vlas’ bila dio šire strategije terora i uništenja usmjerene protiv Bošnjaka. Bećirević citira profesoricu prava Catherine MacKinnon, koja tvrdi da su ova silovanja bila deo genocidne kampanje, ističući da 'to silovanje je instrument nasilnog protjerivanja, s ciljem da se žrtve natjeraju da napuste svoje domove'.

Profesorica Bećirević naglašava da su masovna ubistva Bošnjaka u Višegradu bila javna, pred očima komšija, i predstavljala su spektakl nasilja. 'U Crnoj Gori, kao i u velikom dijelu prostora bivše Jugoslavije, nije bilo ozbiljnog institucionalnog suočavanja s prošlošću', ističe Bećirević, dodajući da se često govori o tome šta poricanje čini žrtvama, ali rjeđe o efektima poricanja na društva.

Ona zaključuje da 'priča o ‘Vilinoj Vlasi’ odbija da nestane, iako bi to mnogi željeli'. Preživjele žene, istraživači, novinari i umjetnici su decenijama dokumentovali zločine, a zahvaljujući njihovom radu, ovi zločini ostaju dio istorijskog zapisa. 'Suočavanje s prošlošću je i proces povratka samopoštovanja društva u čije ime su ti zločini bili počinjeni', naglašava Bećirević, ukazujući na potrebu za ozbiljnim suočavanjem s naslijeđem ratova devedesetih, kako u Crnoj Gori, tako i u drugim državama u regiji.