Skandal oko ugovora Fonda PIO sa 'Vilinom vlas': Turizam ili zaborav zločina?

U Višegradu, kontroverzni 'rehabilitacioni centar' Vilina vlas ponovo je u centru pažnje nakon Međunarodnog sajma turizma u Beogradu, gdje je promovisan kao destinacija za turiste. Ispod površine ovog 'hotela' krije se mračna prošlost koja uključuje sistematske seksualne zločine nad više od 200 bošnjačkih žena i djevojčica tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Organizatori manifestacije, Turistička organizacija Višegrada, koriste slogan 'od kulture do avanture' kako bi privukli posjetioce, dok su stravične činjenice o zločinima koji su se dogodili u 'Vilinoj vlasi' lako dostupne svima. Prema svjedočenjima preživjelih, mnoge žrtve su bile višestruko silovane, a neke su ubijene ili su sebi oduzele život kako bi izbjegle dalja mučenja. O brutalnosti zločina svjedoče i izvještaji međunarodnih organizacija.

Nažalost, Višegradska turistička zajednica i vlasti Republike Srpske već godinama pokušavaju da izbrišu sjećanje na ove strašne događaje. U tom kontekstu, posebno zabrinjavajuće je to što je crnogorski Fond PIO obnovio saradnju sa ovim centrom, uprkos poznatoj istoriji zločina. Na upit Antene M o ovom ugovoru, Fond je potvrdio da se saradnja zasniva na pružanju ugostiteljskih i medicinskih usluga, uz povoljnije uslove za penzionere iz Crne Gore.

Fond PIO naglašava da penzioneri imaju pravo na niže cijene i mogućnost plaćanja u ratama, a troškove snose sami penzioneri. Međutim, postavlja se pitanje kako je moguće obnavljati ugovor sa objektom čija je ratna prošlost toliko strašna i opšte poznata. Da li u Fonde nisu bili upoznati sa događajima u 'Vilinoj vlasi', ili su ih jednostavno ignorisali?

U dodatnom skandalu, crnogorski Javni servis je 2022. godine promovirao 'blagodeti rehabilitacionog centra u Višegradu', predstavljajući ga kao idealno mjesto za odmor, bez pominjanja njegove mračne prošlosti. Kako je moguće da niko u pripremi emisije nije provjerio istorijat ovog objekta?

Prema britanskom listu The Guardian, iako su dušeci zamijenjeni, kreveti na kojima danas spavaju turisti su isti oni na kojima su žene zlostavljane. Kako onda izgleda 'rehabilitacija' u mjestu masovnih zločina? Kakvu poruku šalju institucije kada potpisuju ugovor sa hotelom koji bi trebao biti simbol suočavanja s prošlošću, a ne turistička ponuda?