Danilo II: Kralj Crne Gore samo pet dana

2. mart 1921. godine, prestolonasljednik Danilo preuzima dužnost crnogorskog vladara u egzilu nakon smrti kralja Nikole I Petrovića Njegoša. U objavi u „Glasu Crnogorca“, zakleo se da će sav svoj život posvetiti dobru i napretku Crne Gore i crnogorskog naroda.

U svom emotivnom obraćanju, Danilo je izjavio: „BRAĆO CRNOGORCI! Čas je ne samo tužan nego i težak, pretežak s obzirom na užasni položaj u kom se nalazite i međunarodni položaj Crne Gore. Primajući se dužnosti kralja Crne Gore, koja mi je određena Proviđenjem i članom 19. Ustava, zaklinjem se pred mrtvim tijelom Moga Uzvišenog Oca, da ću po primjeru Njegovom i Mojih slavnik Predaka, posvetiti sav Svoj život i sve Svoje biće za spas, napredak i dobro Crne Gore i Crnogorskog Naroda.“

Nakon preuzimanja kraljevskih ovlašćenja, Danilo II, po milosti Božjoj Kralj i Gospodar Crne Gore, donio je 2. marta Ukaz o razrješenju i postavljanju članova Ministarskog savjeta, što je bila njegova jedina vladarska odluka. Pet dana kasnije, 22. februara (7. marta), obavijestio je predsjednika Ministarskog savjeta Jovana Plamenca o svojoj abdikaciji.

U pismu je naveo: „Naša draga Otadžbina, kao što Vam je poznato, nalazi se u jednoj strahovitoj međunarodnoj krizi, i to ne od juče, već evo nekoliko godina i ta kriza postala je teža smrću mog Uzvišenog Oca Kralja NIKOLE.“ Danilo je odlučio da abdicira u korist svog maloljetnog sinovca Nj. K. V. Knjaza Mihaila, a svoju majku, Nj. K. V. Kraljicu Milenu, odredio je za namjesnika.

Ova abdikacija bila je i čin protesta protiv politike Velikih sila i nasilja prema Crnoj Gori. Na taj način je okončana najkraća kraljevska vladavina u crnogorskoj istoriji, koja je trajala samo pet dana, a crnogorskom narodu oduzeto pravo na samoopredjeljenje.