Mogu li tragedije postati katalizator društvenih promjena?

Mogu li preventabilni tragični događaji, poput iskakanja tramvaja iz šina u Sarajevu, požara u domu za stare u Tuzli, eksplozije zaostale mine u Doboju, ili pada željezničke nadstrešnice u Novom Sadu, postati katalizator društvenih promjena? Pitanje više nije hoće li se tragedije ponoviti, nego hoće li društva konačno shvatiti da nisu nesreće ono što ih ubija, već korupcija.

ZABRINUTOST: Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković često je zabrinut. U svojoj najnovijoj inicijativi izrazio je zabrinutost zbog obnove fašizma i njegovog sve većeg prisustva na javnim događajima, aludirajući na neoustaške manifestacije sa Thomsonovih koncerata, nedavno održanih u Zagrebu, pa onda u Širokom Brijegu, a i inače. Zbog toga će, kaže Stanivuković, inicirati usvajanje zakona u Parlamentu Bosne i Hercegovine i Narodnoj skupštini Republike Srpske o zabrani promoviranja fašističkih i nacističkih ideologija. Inicijativa, sama po sebi, nije sporna i objektivno je prijeko potrebna, ali su zato Stanivukovićevi motivi krajnje suspektni i karikaturalno nedosljedni. Njega nerviraju Thompson i ustaški pokliči u Širokom Brijegu, ali ne i mural sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u neposrednoj blizini njegove kancelarije u Banja Luci.

KONTINUITET: Prošlo je sad i više od 15 godina otkako se prijedlog zakona o zabrani fašističkih i neofašističkih simbola našao u parlamentarnoj proceduri Parlamenta BiH, i otkako nije usvojen, zahvaljujući tome što su njegovo usvajanje blokirali predstavnici iz Republike Srpske. Isti Stanivuković je prilikom nedavne posjete Hrvatskoj bio prinuđen i platiti kaznu od 700 eura zbog zapaljivog govora u Gračacu, na kojem je zazivao “povratak Republike Srpske krajine”, odnosno neuspjelog velikosrpskog secesionostičkog projekta na teritoriji Hrvatske. Jeftini populizam, nacionalizam, selektivni antifašizam, demagogija – sve su to odlike političkog Stanivukovićevog angažmana. Drugim riječima – pred njim je svijetla budućnost kontinuiteta politike koju je etablirao Radovan Karažić, a normalizirao Milorad Dodik.

SELJAK: Poljoprivrednici u Srbiji, predvođeni mljekarima, od 11. februara 2026. blokiraju puteve širom zemlje. Sve je počelo u Mrčajevcima kod Čačka, gdje su traktorima zatvorili Ibarsku magistralu, a potom i stari put Čačak–Kraljevo. Protesti su se proširili na Bogatić, Raču, Blace, Kraljevo, Užice, Vojvodinu i druge krajeve, uz podršku povrtara, stočara i ratara – u nekim mjestima i sa prosipanjem hektolitara mlijeka u znak revolta. Glavni razlozi su alarmantno niske otkupne cijene mlijeka, koje ne pokrivaju troškove proizvodnje, zatim obustava otkupa kod mnogih, te nekontrolisani uvoz mlijeka, mesa, voća, povrća i žitarica koji uništava domaću proizvodnju. Seljaci traže hitnu kontrolu uvoza, prelevmane i kvote, garantovani otkup i stabilne cijene – u suprotnom, najavljuju radikalizaciju i totalne blokade. Baš tih dana, u jeku protesta poljoprivrednika, Srbiju je zvanično posjetio azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev, kojom prilikom je sa svojim srbijanskim kolegom Aleksandrom Vučićem dogovorio povećanje izvoza azerbejdžanskog paradajza u Srbiju (uz gas i energetske projekte), u istom trenutku u kojem se doslovno “digla kuka i motika” upravo protiv uvoza koji seljake dovodi do ruba propasti. Protesti su za sada nenasilni i ostat će takvi dok se seljaci ne dosjete da su i kuka i motika prilično multifunkcionalni instrumenti.

TRAMVAJ: Incident iskakanja tramvaja iz šina u Sarajevu – u kojem je smrtno stradao mladi umjetnik i student akademije likovnih umjetnosti Erdoan Morankić, i u kojem su teško povrijeđene još četiri osobe, uključujući i 17-godišnju djevojku Ellu Jovanović, kojoj je amputirana noga – još jedan je u nizu šokantnih i preventabilnih tragedija, koje godinama nekažnjeno pogađaju cijelu regiju, uvijek uz istu poruku: korupcija ubija. Nesreća je izazvala višednevne proteste desetina hiljada građana Sarajeva, koji traže potpunu istragu, sistemsku odgovornost za hronično neodržavanje starih tramvaja starosti preko 40-50 godina uprkos donacijama novih vozila, te optužuju korupciju u GRAS-u, što je dovelo do ostavke premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, direktora GRAS-a Senada Mujagića i ministra saobraćaja Adnana Štete. Istovremeno, vozač tramvaja Adnan Kasapović je uhapšen, ali i odmah pušten iz pritvora, dok istraga još uvijek traje.

ODRON: Smrtonosni događaj u Sarajevu podsjetio je na slične katastrofe u Bosni i Hercegovini, zbog kojih i dalje niko nije snosio odgovornost, unatoč dokazima o sistemskoj korupciji i nemaru vlasti. Podsjetimo se odrona zemljišta u Donjoj Jablanici 4. oktobra 2024. godine, izazvanog ilegalnom eksploatacijom granita u kamenolomu bez dozvola, koji je zatrpao cijelo naselje, usmrtivši 19 osoba i uništivši desetine kuća, i koji je i dalje ostao bez pravnog epiloga. Malo više od godinu dana kasnije, u novembru 2025., izbio je požar u domu za starije osobe u Tuzli, koji je odnio 17 života, za koji također niko nije preuzeo odgovornost. U augustu iste godine je kod Doboja stradao 19-godišnji mladić Mehmed Hasanamidžić, koji je čuvajući koze poginuo od nagazne mine, zaostale iz rata, postavši tako druga žrtva mine u istoj porodici, nakon njegovog oca Mihreta, koji je preminuo nakon što mu je zaostala mina otkinula nogu. U tom dobojskom naselju na entitetskoj liniji je u proteklih 25 godina smrtno stradalo više osoba, a teren ostaje zatrpan minama, kao što medijski izvještaji o sporom deminiranju i korupciju u upravljanju fondovima za čišćenje minskih polja zatrpavaju medijske stupce.

NASILJE: Protesti i studentske blokade zbog urušavanja nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu 1. novembra 2024. i smrti 16 osoba, zbog korupcije u renovacijama sa kineskim i mađarskim kompanijama, još uvijek traju. Prošla je tužna godišnjica, a onda još i tri mjeseca, a napadi pristalica Vučićeve vlasti na studente i građane ne jenjavaju – posljednji se desio 16. februara ispred Srpskog narodnog pozorišta, gdje su pristalice SNS-a napali studente i novinare, udarajući ih, obarajući na zemlju i nanoseći povrede, dok policija u prvom trenutku nije reagovala. To je izazvalo masovne proteste solidarnosti širom Srbije 17. februara – u Novom Sadu ispred SNP-a, u Beogradu blokadom Novog Beograda i parka Ušće, u Nišu šetnjom do policijske stanice uz poruke da policija štiti narod, a ne batinaše, te u Prokuplju, Pirotu i drugim gradovima – gdje organizatori ističu da studente više nema ko da zaštiti osim samih građana, optužujući vlast za slanje “kriminalaca naoružanih stranačkim blagoslovom”. Tužilaštvo u Novom Sadu traži identifikaciju napadača “bez obzira ko su”, ali studenti i građani više ne vjeruju u institucije koje su dopustile da se korupcija pretvori u nasilje na ulici.

Eldin HADŽOVIĆ