Porast dijagnoza autizma: Razlozi i pogrešna shvatanja

Broj dijagnoza autizma u svijetu raste, ali stručnjaci upozoravaju da to ne znači nužno da je i broj oboljelih porastao. Naime, kako se poremećaj autističkog spektra (ASD) bolje poznaje, postavlja se više dijagnoza, što može dovesti do pogrešnih zaključaka o povećanju slučajeva. Prema riječima Šenon Des Ročes, majke koja je doživjela dijagnozu svog sina Lea, simptomi autizma variraju među pojedincima, a često se razlikuju i kod djevojčica i dječaka.

Leo je bio dijagnostikovan sa autizmom 2003. godine, kada je imao dvije godine. Njegova majka se tada osjećala izgubljeno i besno, tražeći odgovore na pitanje zašto njen sin ima autizam. Mnogi roditelji, uključujući i Rosu, su se suočili s dezinformacijama koje su povezivale vakcinaciju sa autizmom, iako su brojne studije pokazale da ne postoji veza između vakcina i autizma. Tokom godina, Rosa je promijenila svoj stav o vakcinaciji i pokrenula internet stranicu posvećenu autizmu, kako bi pomogla drugim roditeljima.

Prema Robertu F. Kenedi Mlađem, američkom ministru za zdravlje, planiraju se „masivna“ istraživanja koja će rasvijetliti pitanja o autizmu. Međutim, decenije istraživanja su pokazale da su uzroci autizma složeni i većinom genetski. U SAD-u je od 2000. do 2022. godine broj dijagnoza porastao sa 1 na 150 na 1 na 31. Stručnjaci ističu da se radi o povećanju broja dijagnoza, a ne oboljenja, a da su promjene u dijagnostičkim kriterijumima značajno doprinijele ovom trendu.

Autizam je neurorazvojni poremećaj koji obuhvata razlike u mišljenju, komunikaciji i društvenim interakcijama. Iako se prevalencija procjenjuje na 1 do 3 posto u zemljama gdje se istražuje, nedostaju podaci iz mnogih zemalja s niskim i srednjim primanjima. Zoi Gros, direktorka Mreže autističnog samozastupanja, naglašava da nije nužno da se broj slučajeva povećava, već da je porast dijagnoza posljedica bolje prepoznatljivosti i smanjenja stigme.

U posljednjim decenijama, dijagnostički kriterijumi su se promijenili, a autizam je postao priznato stanje tek 1980. godine. To je dovelo do prepoznavanja mnogih ranije neprepoznatih slučajeva, posebno među rasnim manjinama. Danas, razlike u stopama dijagnoza i dalje postoje, zavisno od regije u kojoj pojedinac živi. Povećanje dijagnoza može pomoći u sticanju državnih povlastica i dodatne podrške.

Genetika igra ključnu ulogu u autizmu, a istraživanja pokazuju da je autizam do 80 posto nasledan. Međutim, genetska predispozicija nije jedini faktor, jer okruženje takođe igra značajnu ulogu. Istraživači proučavaju različite faktore rizika, uključujući starost roditelja i druge socijalne faktore. Za mnoge porodice, razumijevanje autizma ostaje izazov, ali je važno nastaviti s istraživanjima i povećati svijest o ovom složenom poremećaju.