Politički zatvorenici u Bjelorusiji suočavaju se s mučenjem tokom zime

Politički zatvorenici u Bjelorusiji suočavaju se s dodatnim mučenjem tokom snježnih i hladnih zimskih mjeseci, a bivši zatvorenici dijele svoja iskustva o tim teškim uslovima. Leonid Sudalenko, aktivista za ljudska prava koji je odslužio tri godine zatvora, opisuje kako su uprave zatvora obavezale zatvorenike da neprestano uklanjaju svjež snijeg, često bez mogućnosti da se operu ili ugreju.

Sudalenko, koji je bio zatvoren u Vitebsku, ističe: "Nikad u životu nisam vidio toliko snega. Čim se stigne u zatvor i još ste u karantinu, odmah se dodjeljuje rad na zatvorskom prostoru. Dobije se improvizovana lopata i s njom mora da se ukloni snijeg sve do asfalta." Prema njemu, ovaj rad se ne uračunava u redovan rad, što znači da zatvorenici moraju ustati ranije kako bi sve bilo očišćeno, a nakon toga su često mokri od znoja bez mogućnosti da se operu zbog nedostatka tuševa.

Politički zatvorenici su često na meti ovih radova, a organizacija za ljudska prava „Vjasna“ navodi da trenutno ima više od 1.100 takvih zatvorenika u Bjelorusiji. Odbijanje da se učestvuje u radu donosi kazne poput samice ili zabrane prijema posjeta. Sudalenko dodaje da, čak i pri temperaturama koje padaju do minus 20 stepeni, prozivke na otvorenom traju i do sat vremena, bez obzira na vremenske uslove.

Bivša politička zatvorenica Darja Afanasjeva, koja je provela dvije zime u zatvoru u Gomelju, dijeli slična iskustva. "Ako radite jutarnju smjenu i vidite da pada snijeg, znate da neće biti pauze za odmor. Nakon posla morate napolje da čistite snijeg", objašnjava ona. Zatvorenice često koriste improvizovane alate za uklanjanje snijega, a one koje nemaju novca moraju se zadovoljiti lošim lopatama.

Afanasjeva naglašava da uprava zatvora ne mari za zdravlje zatvorenika, te da su tokom jedne zime bile česte bolesti među zatvorenicama. "Jedne zime kod nas je bilo toliko bolesnih, da se čak razmišljalo o karantinu. Na kraju se jednostavno izdavalo manje bolovanja", dodaje ona. Nažalost, zatvorenici moraju da stoje napolju u redu za lekove, čak i u ledenim uslovima.

U bloku 13 ženskog zatvora, krov je oštećen, pa zatvorenice često moraju nositi debele jakne, a pravila ne dozvoljavaju nošenje pantalona. "Ako nemate podršku od kuće, nemate ni toplo donje rublje", objašnjava Afanasjeva, koja ističe i da su zatvorenice primorane da koriste improvizovana rješenja kako bi se ugrijale.

Sudalenko i Afanasjeva ističu da ni nakon nekoliko godina na slobodi ne mogu zaboraviti strahote koje su preživjeli tokom zimskih mjeseci u zatvoru. Sudalenko naglašava: "To je uvreda za ljudska bića", dok Afanasjeva dodaje da zimu sada povezuje isključivo s patnjom, a ne s radošću iz djetinjstva.