Piter Smit preživio napad ajkule na Tobagu: 'Borili smo se zajedno!'

Piter Smit, šezdesetšestogodišnji penzioner iz IT sektora, doživio je napad ajkule dok je bio na odmoru na Tobagu. Bio je to posljednji sat njegovog boravka na ovom karipskom ostrvu, kada je odlučio da se okupa u moru, misleći da su uslovi savršeni za plivanje.

"Zaronio sam u talase, otplivao ne više od šest metara i stajao u vodi do struka", prisjeća se Piter, dodajući da je on i njegova supruga Džoana bili na putovanju s prijateljima, nikada ne pomišljajući na rizik od napada ajkula, koji su na tom području gotovo nezabilježeni. Međutim, situacija se dramatično promijenila kada je osjetio snažan udarac u nogu. "Pogledao sam dolje i vidio veliku ajkulu. Govorimo o možda tri metra. Mozak mi je radio brzinom od hiljadu na sat", objašnjava Piter.

Napadnuta je bik-ajkula, jedna od najopasnijih vrsta, poznata po tome što lovi u plitkim vodama. Piter je odmah prepoznao čeljusti koje su mu se stisle oko noge i odlučio da se bori. "Počeo sam da udaram ajkulu. Iskreno, ne znam šta sam pokušavao da uradim, ali sam je udarao", govori Piter i dodaje: "Mogu iskreno da kažem da nikad nisam udario ništa tako jako kao što sam udario tu ajkulu."

Nakon što ga je ugrizla za nogu, ajkula se ustremila na njegovu lijevu ruku i stomak, a Piter je izgubio mnogo krvi. Na sreću, ljudi koji su se nalazili u blizini su mu pomogli i izvukli ga iz vode. Njegova supruga Džoana, koja je čula vriskove prijatelja Moire, brzo je dotrčala do obale. "Sjećam se da sam ušla u vodu i vidjela njegove strašne povrede. Vidjela sam kosti, bilo je užasno", prisjeća se Džoana.

Piter je prebačen u jedinu bolnicu na Tobagu sa dubokim posjekotinama na stomaku, velikim ugrizom na ruci i otkinutim dijelom butine. Opisuje kako je bol počela dok su ga stavljali u ambulantna kola. "Vrištim, plačem, gubim mnogo krvi i gubim svijest. Ljudi viču na mene da ostanem budan", kaže Piter. Džoana se prisjeća kako su ljekari na Tobagu tražili da potpiše formular za moguće amputacije, ali su ubrzo shvatili da ga moraju prebaciti s ostrva zbog nedostatka krvi. "Ponestalo im je krvi… on je potrošio svu krv na Tobagu", dodaje Džoana.

Piter je prebačen u bolnicu Džekson memorijal u Majamiju na Floridi, gdje je prošao kroz desetine operacija. Tokom jedne od njih, ljekari su mu rekli da će staviti posebnu membranu preko rane kako bi se omogućila bolja podloga za transplantaciju kože. "Onda su se nasmijali. Mi smo pitali: ‘Pa šta je smiješno?’ A oni su rekli: ‘Membrana je napravljena od ajkule.’" Piter se smije, dodajući: "Dakle, imam komad ajkule u nozi."

Njegov put oporavka bio je dug, a povreda gornjeg dijela butine značila je da je morao ponovo da uči da hoda. Zbog oštećenja nerva u ruci, i dalje nema osjećaj u prstima. "Bar imam udove. U jednom trenutku je izgledalo kao da neću imati nijedan", kaže Piter, izražavajući zahvalnost ljekarima i prijateljima koji su mu pomogli tokom napada. "Borili smo se zajedno. Zauvijek sam im zahvalan."

Piter, uprkos stravičnom iskustvu, ne želi da ono što mu se dogodilo naruši reputaciju Tobaga i smatra da nema razloga za strah. "Ljudi na Tobagu su bili stvarno dobri prema meni. Njima turizam znači život. Vratio bih se", insistira. "I dalje mislim na nebo i more. Kakav je smisao preživjeti napad ajkule ako ćeš ostatak života provesti u strahu?"