Poziv na otkazivanje predavanja izraelca Gajfa izazvao polemiku

Poziv Boshjačke stranke i reisa Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifa Fejzića da se otkaže predavanje uglednog izraelskog istoričara i istraživača Holokausta, profesora dr Gideona Grajfa, predstavlja direktan politički i ideološki pritisak na akademsku zajednicu, i to u okviru obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta.

Boshjačka stranka je saopštila da je Grajf "otvoreni negator genocida u Srebrenici" i zatražila da Univerzitet Crne Gore i Istorijski institut otkažu predavanje, uz obrazloženje da je "neprihvatljivo ovakvo gostovanje" jer, kako tvrde, "nijedna institucija ne može raditi suprotno od onoga što su odluke i put Crne Gore".

U istom saopštenju BSH navodi da "usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore, kao i glas za usvajanje rezolucije u Ujedinjenim nacijama predstavljaju kolektivne vrijednosti većinske Crne Gore", te da je, shodno tome, angažman profesora Grajfa "suprotan tim vrijednostima".

Reis Islamske zajednice Rifat Fejzić otišao je i korak dalje, ocjenjujući da je "žalostno i sramotno" što Istorijski institut i Univerzitet Crne Gore organizuju ovo predavanje, uz tvrdnju da "akademska zajednica, umjesto čuvanja istine, postaje utočište za revizionizam".

Međutim, upravo ti politički i vjerski krugovi godinama ne vide problem u promociji i rehabilitaciji dokazanih fašističkih kolaboracionista, o čemu je IN4S u kontinuitetu pisao. Nije zabilježeno da je Boshjačka stranka ikada reagovala na promocije hodže Osmana Rastodera, komandanta muslimanske milicije u Bihoru, niti na javnu afirmaciju mule Jakupa Kadrovića, komandanta muslimanske milicije u Rožajama, saradnika okupatora i čovjeka odgovornog za brojne zločine nad srpskim civilima.

Isti oni koji danas govore o "čuvanju istine", sada pokušavaju da ponište naučni i moralni autoritet profesora Grajfa — istoričara koji je život posvetio istraživanju Holokausta i jasenovačkog sistema logora, u kojem su, po ozbiljnim naučnim istraživanjima, stradali Jevreji, Srbi i Romi.

Podsjećanja radi, istorijski je dokumentovano da su brojni muslimanski politički i vjerski predstavnici 1941. godine otvoreno podržali i ušli u strukture vlasti Nezavisne Države Hrvatske. Hodža Smail Mijakić je 30. maja 1941. godine, predvođajući delegaciju muslimana Bosanske Krupe, uručio Anti Paveliću rezoluciju u kojoj se, između ostalog, kaže: "Vama, Poglavniče, kao nosiocu nove i sretne ere, stavljamo se na raspolaganje, spremni za dom imovinu i živote položiti…".

Istovremeno, traje glasno ćutanje predstavnika bošnjačkog naroda o stradanjima Srba u Jasenovcu u periodu 1941–1945, kao i o zločinima nad srpskim civilima tokom devedesetih godina: Bratunac, Kravice, Skelani, Sarajevo, Zalazje, Bjelovac, Sikirić, Loznička Rijeka, Jošanica, Čemerna, Bradina, Trusina, Vozuća, Kazani, Kopači, Podravanje, Ratkovici, Magašići, Gornje Pobrđe, Donje Pobrđe, Kukavice.

Kampanja protiv profesora Grajfa, koji je označen kao "nepoželjan" zato što se ne uklapa u politički poželjan narativ, nije odbrana istine, već njeno sistematsko suzbijanje. Napadi na jednog izraelskog istoričara u ime "anti-revizionizma" predstavljaju paradoks koji sam za sebe govori.