Specijalno tužilaštvo traži pritvor za Vesnu Medenicu

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zatražilo je da se nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Vesni Medenici odredi pritvor, nakon što je u srijedu presudom Višeg suda osuđena na deset godina zatvora zbog protivpravnog uticaja na kolege sudije.

Nakon izricanja prvostepene presude, Medenici su određene mjere nadzora – zabrana napuštanja Kolašina i oduzimanje putne isprave. Međutim, SDT je uložilo žalbu na odluku Višeg suda, smatrajući da te mjere nijesu dovoljne. Specijalni tužilac Vukas Radonjić izjavio je: "Specijalno državno tužilaštvo izjavilo je žalbu protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, kojim je odbijen predlog da se optuženoj odredi pritvor, a izrečene su mjere nadzora. U žalbi je predloženo Apelacionom sudu Crne Gore da rješenje preinači i odredi pritvor".

Branilac Vesne Medenice, advokat Zdravko Begović, smatra da je Viši sud pravilno cijenio sve relevantne činjenice i izrekao najblažu, ali i najcjelishodniju mjeru u skladu sa zakonom. On je istakao da ne postoji bojazan od bjekstva, naglašavajući da je njegova klijentkinja to dokazala dosadašnjim ponašanjem tokom postupka. "Vesna Medenica je tokom čitavog krivičnog postupka poštovala sve mjere koje su joj bile određene, uredno se odazivala na svaki poziv suda i ni u jednom trenutku nije pokušala da izbjegne pravdu", kazao je Begović.

Medenica je osuđena na ukupno deset godina zatvora i novčanu kaznu od 50.000 eura zbog krivičnog djela protivzakonitog uticaja, koje je, prema presudi, izvršila u četiri navrata utičući na kolege sudije. Međutim, sud je ocijenio da nema dovoljno dokaza da je bila član kriminalne organizacije koju je, prema navodima SDT-a, formirao njen sin Miloš Medenica.

Sutkinja Vesna Kovačević je izrekla presudu, ističući da je riječ o jednom od najtežih slučajeva narušavanja povjerenja u pravosuđe, s obzirom na to da su krivična djela izvršena od strane osobe koja je u relevantnom periodu obavljala najvišu sudijsku funkciju u državi. Apelacioni sud će odlučiti da li su mjere nadzora dovoljne da neutralizuju rizik od bjekstva, a pravnici ukazuju da visina izrečene kazne često predstavlja ključni element za procjenu opasnosti od bjekstva.