Presuda Vesni Medeniici: Početak vladavine prava ili sanacija štete?

Prvostepena presuda protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Vesne Medeniće, donijela je značajne promjene u pravnom okviru i društvenom kontekstu, posebno u borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala. Presuda, koja još nije pravosnažna, predstavlja snažno ohrabrenje institucijama i javnosti da čak i najviši nosioci sudske vlasti mogu biti procesuirani za krivična djela.

Na suđenju, održanom 28. januara 2026. godine, predsjednica vijeća Višeg suda u Podgorici, sudija Vesna Kovačević, izrekla je presudu kojom je Vesna Medenića osuđena na deset godina zatvora, dok je njen sin Miloš Medenića takođe dobio deset godina zatvora. Specijalni tužioci Jovan Vukotić i Vukas Radonjić su u završnim riječima zatražili maksimalne kazne od po dvadeset godina zatvora i novčane kazne od po 100.000 eura.

Ova presuda je rezultat obimnog istraživanja koje je pokazalo da je kriminalna organizacija Miloša Medeniće imala značajan uticaj na sudsku vlast. Dokazi su obuhvatili SКY komunikacije, mjere tajnog nadzora, kao i svjedočanstva koja su potkrijepila navode o povezanosti između sudstva i drugih važnih društvenih aktera.

Odbrana je, s druge strane, tražila oslobađajuću presudu, dok je Vesna Medenića izjavila da je spremna na sve za Crnu Goru, osim na gubitak obraza. Ova presuda, iako još uvijek nije konačna, ima simboličku težinu jer prvi put jasno pokazuje da sudska funkcija ne garantuje imunitet od krivične odgovornosti.

Ovaj proces otvara mogućnost da se preispitaju ranije odluke i postupci, naročito oni koji su se odnosili na velike finansijske interese i uticajne aktere. Nažalost, mnogi predmeti su zastarjeli, a neki su doživjeli ozbiljne izazove tokom suđenja. U tom smislu, ne radi se samo o individualnoj odgovornosti, već i o sposobnosti države da se suoči sa svojim zarobljenim sistemima.

Kao ključna tačka, javnost se više ne pita ko je uhapšen, već dokle će proces ići i hoće li odgovornost stići do vrha vlasti. Istražne radnje protiv bivših ministara i visokih funkcionera dodatno potvrđuju širenje odgovornosti izvan pravosuđa. Međutim, ostaje dilema da li će odgovornost ostati na pojedincima ili obuhvatiti šire modele odlučivanja.

Ukoliko se proces svodi na individualnu odgovornost, bez ispitivanja mehanizama koji su doveli do korupcije, sistem će ostati netaknut. Ako se, pak, istraže izborne prevare i zloupotrebe službenog položaja, tada se otvara mogućnost za pravu reformu. Ova borba protiv korupcije pomjera se sa ličnih sudbina na institucionalnu arhitekturu države, što predstavlja suštinski test pravnog poretka.

U ovom trenutku, ključno pitanje nije ko je uhapšen, već šta slijedi. Iskustva drugih zemalja pokazuju da se ovakvi procesi često zaustavljaju nakon simboličnih udara. Bez institucionalnih posljedica, kao što su revizija presuda i jačanje nadzora, takva poruka ostaje prazna. Danas, trenutak može biti viđen kao početak vladavine prava ili kao kontrolisana sanacija političko-pravne krize. Od budućih koraka zavisi odgovor na pitanje da li država prvi put sudi sistemu ili samo njegovim najvidljivijim simbolima.

Na spisku ključnih uhapšenih i krivično procesuiranih zbog korupcije i organizovanog kriminala nalaze se imena kao što su Vesna Medenića, Blažo Jovanović, Milivoje Katnić, i mnogi drugi, što ukazuje na to da se krivični progon više ne zadržava samo na marginalnim akterima.

Ukoliko se proces nastavi i dobije jasne pravne posljedice u vidu reformi, presuda Vesni Medenići može postati početak novog poglavlja vladavine prava. U protivnom, ako se ograniči na nekoliko imena, ona će ostati snažan signal, ali usamljen u dugoj borbi protiv korupcije. Od odgovora na pitanje šta slijedi zavisi konačni smisao ove presude, a to pitanje će budući sudski epilogi razjasniti.

Da bi se postigao napredak na ovom putu, neophodna je reforma cjelokupnog pravosuđa, ali i brzo popunjavanje praznih mjesta u sudovima i tužilaštvima. Takođe, potrebno je jačati materijalni položaj pravosuđa, kao i povećati plate sudijama i tužiocima, kako bi se spriječilo traženje boljih radnih mjesta.