Pero Tomov Petrović, brat Vladike Rada, preminuo 1854. godine

Na današnji dan, 28. januara 1854. godine, umro je Pero Tomov Petrović, brat Petra II Petrovića Njegoša. Ovaj značajan crnogorski političar okončao je svoj život kao izgnanik u Kotoru, gdje je proveo posljednje dane svog života.

Pero je bio najmlađi sin Marka Petrovića, koji je zajedno sa svojim braćom Savom i Stijepom stanovao u kući na Njegušima. Njegova majka, Ivana Proroković, iz ugledne porodice, bila je uzorna supruga i majka petoro djece, među kojima su bili Pero i Radivoje, kasnije poznati kao Petar II Petrović Njegoš. Prema legendi, Pero i Ivana su se upoznali u pećini, gdje se Pero zaljubio u Ivanu, misleći da je ona vila zbog njenog izgleda.

Krajem maja 1850. godine, dok se liječi od teške bolesti u Boki Kotoru, mitropolit Petar II je napisao testament, u kojem je jasno naznačio svoja poslednja želja. U testamentu je naveo da za nasljednika ostavlja Danila, sina Stanka, a svom bratu Peri preporučuje da ga podučava u državnim poslovima dok Danilo ne postane sposoban da upravlja narodom. Ovaj originalni testament mitropolit je poslao u ruski konzulat u Dubrovniku za veću sigurnost.

Međutim, Pero Tomov je testament tumačio drugačije, što je dovelo do toga da su senatori, pod njegovim uticajem, novembra 1851. godine proglasili Peru za knjaza, ostavljajući Danilu samo duhovnu vlast. Iako je Danilo formalno dobio ono što mu je otac ostavio, Pero je time izgubio vrhovnu zemaljsku vlast. Ovakva odluka izazvala je negodovanje, prvo od strane ruskog konzula u Dubrovniku, a zatim i od samog Danila, koji se ubrzo vratio u Crnu Goru kako bi se suprotstavio svom stricu.

Po dolasku na Cetinje, Danilo je s grupom od pedesetak pristalica zaprijetio da će se prihvatiti oružja ukoliko mu ne bude vraćeno mjesto koje mu pripada. Nakon dužih rasprava, Pero je pristao da ustupi vlast svom srodniku, a na njegovu odluku značajno je uticalo upozorenje ruske vlade da se testament mora poštovati. Pero Tomov je bio najbogatiji Crnogorac tog vremena, baveći se trgovinom ovaca i njeguškog sira.

Tokom prvih godina vladavine mladog knjaza, Pero je bio stalna opozicija, a tokom pohoda Omer-paše Latasa na Crnu Goru, Osmanlije su pokušale da ga pridobiju, što je on odbio. Zbog sumnje na zavjeru protiv crnogorskog gospodara, Pero je protjeran iz zemlje i umro u izgnanstvu nakon Njegoševe smrti. Imao je tri žene i desetoro djece, ali su mu sinovi preminuli mladi i nisu ostavili potomstvo.