Svjedočanstva o obrazovanju 'mitropolita' Bojovića

NVO Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) objavila je dijelove arhivskog teksta koji se odnosi na obrazovanje Bojana Bojovića, samoproklamovanog 'mitropolita' crnogorskih pravoslavaca. U tekstu se navodi da izreka 'maњak znanja, višak samopouzdanja' dobija veoma konkretan smisao u njegovom slučaju. A utor arhivskog teksta ističe da je riječ o osobi kojoj nije smetao ozbiljan manjak formalnog obrazovanja da sebe vidi kao poglavara CPC-a.

Na sajtu CPC-a objavljena su i školska svjedočanstva, među kojima se ističe: 'Na slici 1 je svjedočanstvo o završenom osmom razredu osnovne škole sa osam dvójki, tri trojke i tri četvorke, sa prosječnom ocjenom 2,5 – jedva dobar.' Bојовић je osnovnu školu završio školske 1995/96. godine, sa prosjekom 2,5, a zatim je započeo srednje obrazovanje koje, kako stoji u arhivi, nije teklo uobičajenim tokom.

Posebno je naglašeno da mu je za završetak prvog razreda srednje stručne škole bilo potrebno više godina: 'Prvi razred srednje stručne škole započinje znatno ranije, ali ga, nakon višegodišnjeg ponavljanja, uspijeva završiti tek 2001. godine, kao dvadesetogodišnjak.' Ovo svjedočanstvo je također priloženo, uz napomenu da se radi o 'dobrom uspjehu i prosjeku od 2,9'. Arhivski tekst dalje ukazuje na, kako se navodi, paradoksalan nastavak školovanja: 'Nakon što mu je trebalo pet godina da savlada gradivo jednog razreda, Bојовиć u periodu kraćem od godinu dana završava još dva razreda srednje stručne škole.'

Za drugi razred se precizira: 'Svjedočanstvo o završenom II razredu sa dovoljnim uspjehom i prosječnom ocjenom 2,14 (dvanaest dvójki i dvije trojke), koje je završio samo 35 dana nakon prvog razreda.' A za treći razred: 'Svjedočanstvo o završenom III razredu sa dovoljnim uspjehom, prosječnom ocjenom 2,2, koje je završio za manje od pola godine.' U samom tekstu CPC-a se otvoreno navodi da takav tempo nije bio slučajan: 'Takav 'obrazovni sprint' ne bi bio moguć bez posebnih okolnosti, pri čemu su mu, kako se navodi, 'ljudi iz Crnogorske pravoslavne crkve, koristeći lični ugled i kontakte, pomogli da makar formalno stekne srednje obrazovanje.'

A utor arhivskog teksta dalje ističe da je upravo nakon toga uslijedio sukob: 'Kada je ugrabilo priliku, isti taj čovjek počinje da uklanja upravo one koji su ga doveli do časnog čina, proglašavajući ih 'neprijatnim svjedocima' njegovog uspona.' Na kraju, u tekstu CPC-a se naglašava da objavljena dokumenta ne služe za diskvalifikaciju, već za podsjećanje: 'Svjedočanstva koja danas objavljujemo ne vrijeđaju, ne tumače i ne nagađaju. Ona samo govore ono što piše u arhivi.' Kako zaključuju autori, 'arhiva, za razliku od samoproklamovanih titula, ima jednu nezgodnu osobinu – pamti.'