Partijska tuga i sloboda govora u Crnoj Gori

Radnja se odvija na balkonu jedne javne gradske ustanove, gdje se nekoliko zaposlenih radoznalo gleda u ljude koji se bune. Glavna protagonistkinja, sredovječna gospođa, sagledava situaciju iz svog ugla, te izgovara ključnu rečenicu: „Dosta je bilo diktature, konačno sloboda govora“. Ova izjava predstavlja simbolički trenutak, ali otkriva i duboku ironiju njenog ličnog iskustva.

Naime, gospođa koja izgovara ovu antologijsku rečenicu nije nepoznata figura u svijetu politike. Ona je ostvarila svoje snove zahvaljujući sistemu koji kritikuje. Svojim putovanjem iz provincije u veliki grad, uzela je sve što joj je diktatura pružila, uključujući posao u javnoj ustanovi s čijeg balkona danas promatra proteste. Ova situacija otkriva složenost njenog karaktera – ona je paradigma jednog posrnuća, ali i svjedok svoga uspjeha.

Ona nije jedina koja je uživala benefite koje je pružala prethodna vlast. Njen put do snova bio je popločan partijskim knjižicama, a njen životni put je bio vezan za članstvo u raznim političkim partijama. Njena kolekcija članstava i karata predstavlja simbol njene prilagodljivosti i opstanka u političkom sistemu. „Konačno sloboda govora koja je bila zabranjena u diktaturi“, ponavlja ona, dok se ne stidi svojih korijena i načina kako je došla do pozicije koju danas zauzima.

Međutim, pisac ne završava ovdje. Ostavlja nas u očekivanju novih vlasti i izazova sa kojima će se junakinja suočiti. U pozadini, stvarnost nas ne ostavlja na miru. Naime, novinarka JJ, koja je radila za medije svih režima, prijavila je policiji prijetnje koje je primila na društvenim mrežama. Ovaj incident ukazuje na selektivnu pravdu u društvu, gdje su neke žene izložene prijetnjama, dok druge prolaze bez ikakvih posljedica.

Pitanje koje se postavlja jeste: kada će organi reda reagovati na ovakve prijetnje i zaštititi sve žene, a ne samo one koje pripadaju određenim krugovima? Dok se prava i sigurnost žena često zanemaruju, postavlja se i pitanje o ulozi novinara u istraživanju krivičnih djela koja se tiču organizovanih kriminalnih grupa. Ovi kontrasti između prvog i drugog prizora, između junakinje koja uživa privilegije i žena koje trpe nasilje, otkrivaju apsurd trenutne situacije u Crnoj Gori.