Sajam 'Proizvodi našeg kraja' u Kolašinu

Na sajmu 'Proizvodi našeg kraja' u Kolašinu, koji je održan nedavno, 24 izlagača pokazalo je da iza svakog domaćeg proizvoda stoje trud, tradicija i upornost. Ovaj događaj okupio je male proizvođače, koji često rade daleko od velikih tržišta i svakodnevne pažnje javnosti, ali se vrijednost njihovog rada itekako vidi u domaćoj hrani, rukotvorinama i proizvodima koji čuvaju tradiciju jednog kraja.

Za mnoge od njih, ovo nije samo dodatni posao, već jedini izvor prihoda i način da od svoga rada obezbijede život sebi i porodici. Sajam su organizovali Opština Kolašin, Turistička organizacija Kolašin, uz podršku Ministarstva poljoprivrede i Alter Modus. Njegova posebna vrijednost je u tome što povezuje dva sektora od velikog značaja za razvoj sjevera - poljoprivredu i turizam.

Kada domaći proizvođač dobije priliku da svoj proizvod predstavi turistima i tržištu, ne promoviše samo ono što je napravio, već i svoje selo, planinu, tradiciju i način života. Jedna od učesnica sajma bila je Miluša Dragović iz sela Bojići u Gornjoj Morači. Sa porodicom tokom ljeta boravi na planini Javorje, u katunu Lokve, gdje se bave stočarstvom i poljoprivredom. Miluša ističe da se od života na selu može živjeti, ali da uspjeh zahtijeva mnogo rada i zajedništva.

„Nemamo drugog zanimanja niti primanja. Ono što zaradimo svojim trudom, to nam je sve. Radimo oko ovoga ja i suprug, djeca, đever, svekar i svekrva. Ne može sam čovjek, mora da radi cijela porodica da bi se uspjelo. Jedini izvor prihoda je ono što zaradimo na selu“, kazala je ona.

Miluša ima 31 godinu i njena porodica se bavi stočarstvom, imaju krupnu i sitnu stoku, a tokom ljeta na čuvanje preuzimaju ovce. Na njenom štandu našli su se sir, mladi i stari kajmak, domaća šljiva, pite, borovnice i domaći hljeb. „Prvi put sam došla na neki sajam i smatram da je ovo odlična prilika da čovjek ono što proizvodi može na jedan način da reklamira, a samim tim i proda“, poručuje Miluša.

Iako se njena porodica još ne bavi turizmom, svjesna je da planina Javorje ima potencijal da privuče goste. „Lijepa je naša planina, puna je pašnjaka, dosta živih izvora, gorostasnih vrhova. Imamo u blizini dva etno-katuna, tako da je naša planina dosta privlačna“, zaključila je ona.

Iz Pljevalja je na sajam stigla Nada Čolović, koja se bavi pletenjem, heklanjem i vezom. Njeni proizvodi nastaju od domaće vune koju dobija od stočara sa sela. Nada objašnjava da put od sirove vune do gotovog proizvoda traje dugo i zahtijeva mnogo ručnog rada. „Vuna se mora oprati, pripremiti, razbiti, ispresti, opresti, isplesti i tek onda može da se pretvori u vunene čarape, džempere, prsluke, kape i drugo“, kazala je ona.

Za Nadu, vuna je mnogo više od običnog materijala. „Počeli smo polako da se vraćamo sebi i svojim korijenima. Vuna je odličan izolator. Dok smo vunu oblačili, zdravi smo bili“, poručuje ona. Njene proizvode kupuju domaći i strani posjetioci, a posebno su zainteresovani turisti. „Kupuju naši ljudi čarape, ali stranci najviše. Oni nemaju predrasuda kao mi. Rusi su mi najveće mušterije“, zaključila je Nada.

Ana Malović iz Nikšića bavi se primijenjenom umjetnošću na drvetu i izrađuje unikatne radove sa 3D slovima i ilustracijama. Ana je razvila sopstvenu tehniku i pastu sa kojom izrađuje 3D slova i ilustracije, a svoje radove zaštitila je autorskim pravima. „Prodajem uglavnom online, a često za sebe kažem da sam nomad, od sajma do sajma, stalno sam na točkovima, po cijeloj Crnoj Gori i šire“, kazala je Ana.

Njeni proizvodi stižu do kupaca širom Balkana, a ideja od koje je sve počelo bila je jednostavna - napraviti poklon koji će ostati kod onoga kome je namijenjen. „Željela sam da poklon ostane u kući, kod osobe kojoj je namijenjen“, zaključila je Ana.

Tri žene, tri različita proizvoda i tri potpuno različita puta do istog cilja - da se od sopstvenog rada može živjeti. Kada turista kupi sir, kajmak, vunene čarape ili ručno rađeni poklon, on ne kupi samo proizvod. On sa sobom nosi priče o kraju iz kojeg je došao. Ove tri žene, kao i mnogi mali proizvođači, imaju ono bez čega nijedan proizvod ne može biti vrijedan, a to je znanje, upornost i vjeru da se od sopstvenih ruku može napraviti budućnost.