Medojević o „Tunelu“: Savršen zločin – Vlada uništila tragove i kontaminirala mjesto zločina

Predmet „Tunel“ (prokopavanje ~30 m tunela iz podruma stana u Njegoševoj ulici do depoa Višeg suda u Podgorici, upad 8–11. septembra 2023, krađa telefona, oružja i manjih količina droga) je klasičan primjer kako se ozbiljan, potencijalno organizovani kriminalni poduhvat može raspasti zbog fundamentalnih propusta u očuvanju dokaza, forenzici, identifikaciji i strukturi optužnice, saopštio je lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. Saopštenje prenosimo integralno:

Sudija Borko Lončar je u dvije oslobađajuće presude (oktobar 2025. i avgust 2026.) precizno ukazao na te rupe – i bio je u pravu po standardu izban razumne sumnje:

1. Katastrofalno uništenje mjesta zločina (najveći propust)

Tunel je ubrzo zatrpan/zabetoniran odlukom Vlade (krajem septembra / početkom oktobra 2023.), prije nego što je forenzička obrada završena. To je ekvivalent američkog „destruction of evidence“ ili gross spoliation. U SAD-u bi to gotovo automatski dovelo do odbacivanja ključnih dijelova optužbe.

• Nije bilo moguće naknadno provjeriti tragove, alat, način kopanja, eventualne skrivene predmete ili dodatne biološke materijale.
• Sud je ispravno zaključio da je to onemogućilo i tužilaštvo i odbranu.
• Dodatno: rana posjeta visokih državnih zvaničnika (vlada Abazovića) i eventualno proširivanje otvora na fotografijama – kontaminacija scene.

Lekcija iz američke prakse: CSI protokol zahtijeva potpunu dokumentaciju, 3D skeniranje, sistematsko uzorkovanje prije bilo kakvog zatvaranja. Ovdje je mjesto zločina kontaminirano od strane same Vlade. Bez toga, teško je dokazati ko je kopao.

2. Forenzika – nula direktnih veza

• Nijedan DNK trag optuženih nije pronađen u tunelu, stanu, podrumu ili depou, iako je Forenzički centar primio „najviše tragova u istoriji“.
• Kasnije pokušano novo DNK vještačenje za Milana Markovića (juli 2026., u fazi glavnog pretresa) – proceduralno neispravno (tužilac više nije organ postupka nego stranka; korišćeni stari Interpol podaci bez fizičkog uzorka). Sud je to ispravno odbacio. Čak i da je prihvaćeno, sam trag na mjestu ne dokazuje konkretnu radnju (prisustvo ≠ izvršenje).

• DNK Mirotića na čepu dušeka iz Botuna – vremenski problematičan i nije mu stavljen na teret u optužnici.
U federalnim predmetima organizovanog kriminala u SAD-u, DNK, otisci, alatni tragovi i digitalna forenzika su stub. Ovdje ih nema. Bez njih, optužnica se oslanja na posredne dokaze koji nijesu dovoljni.

3. Identifikacija i video-dokazi – pretpostavke, ne dokazi

• Snimci „aktivnih“ lica i crnog vozila (Reno Clio koje je Mirotić koristio) – loš kvalitet, nema registarskih tablica, nema pouzdane identifikacije. Sud ispravno kaže da se radi o NN licima.
• Kretanje kroz grad nije krivično djelo.
• Alibi: Vladimir Erić je 8. septembra 2023. bio u policijskoj stanici u Loznici – dan kada mu se stavlja na teret ulazak u depo.

4. Struktura optužnice i dokazivanje udruživanja

Optužnica tereti kriminalno udruživanje + tešku krađu (saizvršilaštvo), falsifikat za Baćović, pomoć poslije djela za Vuljaja.

Organizator je „nepoznato lice“.
• Nema dokaza o hijerarhiji, dogovoru, podjeli uloga ili zajedničkom planu koji bi zadovoljio standard udruživanja.
• Baćović: iznajmljivanje stana (navodno lažnom ispravom koja nikad nije pronađena) – nema dokaza umišljaja za kriminalni plan.
• Milačić: samo pomoć oko stana prema njenoj odbrani – pretpostavka.
• Vuljaj: ako osnovno djelo nije dokazano, pada i pomoć.

U američkoj RICO praksi za ovakve slučajeve je neophodno obezbjediti i dokaze komunikacija između članova grupe, finansijske veze, svjedoke saradnike i/ili svjedoke pokajnike. Ovdje nema ničega od toga.

Motiv (vrijednost ukradenog ~11.000 €) ne opravdava rizik i trošak kopanja – što otvara sumnju na uništavanje dokaza ili povrat droge/oružja u korist većih struktura (Kavački klan se pominjao u medijima), ali to nije dokazano protiv ovih optuženih. Istraga za „sprečavanje dokazivanja“ je čak obustavljena.

5. Organizacioni i pravosudni propusti

• Predmet je ostao u Osnovnom državnom tužilaštvu umjesto Specijalnog (indikatori organizovanog kriminala, prekogranični element, unutrašnja veza – majka Baćović u sudu).
• Spora i nepotpuna međunarodna saradnja sa Srbijom.
• Nedostatak telefonskih listinga, finansijskih tragova, eventualnih svjedoka saradnika.

Šta je tužilaštvo moralo da uradi:

1. Hitna i totalna forenzika prije bilo kakvog zatrpavanja + nezavisni monitori.
2. Digitalna i video forenzika na najvišem nivou + međunarodna pomoć.
3. Fokus na više nivoe – ko je naručio, ko je imao pristup informacijama iz suda, finansiranje.

4. Uži optužni akt samo za one za koje postoje solidni dokazi; za ostatak grupe proširenje i nastavak istrage.
5. Zaštita mjesta zločina kao prioritet – politički pritisak ne smije uništiti dokaze.

Sudija Lončar je citirao Bogišića: „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.“ U ovom predmetu greške su nastale na samom početku (očuvanje scene + forenzika) i kasnije se nisu mogle popraviti naknadnim dokazima.

Imamo djelo i posljedice. Nemamo krivce. Predsjednik Višeg Suda kod koga su bili kućevi depoa, koji je bio ključna poluga DPS kartela u Vsem sudu nije hio obuhvaćen istragom. Pojedinci i grupe koje su imale koristi od ovog zločina (pa samim tim i motiv) takođe nijesu bili predmet istrage. Niko od državnih funkcionera i funkcionera u pravosudju, bezbjednosnim službama nije smijenjen.

Pojeo vuk magarca. lideri u EU integracijama. Kolimbija na Jadranu!