Ispovijest Budvanke koja je zbog internet prevare izgubila 5.000 eura

Redakciji Pobjede obratila se Budvanka čiji je identitet poznat redakciji, a koja je mjesecima ćutala o tome da je ostala bez 5.000 eura. Vjerovala je ljudima koji su joj, predstavljajući se kao brokeri, garantovali da će za nekoliko mjeseci njen novac gotovo utrostručiti i da će dobiti 13.000 eura.

Ona će, kako je kazala, podnijeti krivičnu prijavu policiji i predati svu dokumentaciju na osnovu koje vjeruje da će istražitelji doći do počinilaca. Ispričala je da to do sada nije učinila iz straha da bi ljudi kojima je dala svoje lične podatke mogli nauditi njenoj porodici, ali i zbog osjećaja sramote što je povjerovala u priču o brzoj i sigurnoj zaradi.

Da je prevarena, odlučila je da ispriča nakon što je na portalu Pobjede pročitala o akciji na Marezi u kojoj je privedeno oko 50 stranaca zbog sumnje da su se bavili onlajn prevarama. Tvrdi da je sačuvala uplatnice, brojeve telefona, mejlove i poruke sa ljudima koji su se predstavljali kao brokeri.

Iskustvo Budvanke prema ocjeni doc. dr Nikole Cmiljanića, profesora na Fakultetu za informacione tehnologije i vještaka iz oblasti kompjuterske forenzike i digitalnih dokaza ima veoma izražene karakteristike socijalnog inženjeringa i investicione internet prevare.

Cmiljanić objašnjava da ovakve prevare ne počivaju samo na tehnologiji već da je njihov najvažniji dio psihološka manipulacija žrtvom. Tehnologija je, objašnjava on, sredstvo kojim se uspostavlja povjerenje, održava komunikacija, prikazuje privid legitimnog poslovanja i na kraju omogućava pristup novcu ili podacima žrtve.

U slučaju Budvanke on prepoznaje niz elemenata koji se često pojavljuju kod organizovanih investicionih prevara: oglas koji ostavlja utisak legitimnosti, obećanje izuzetno visoke zarade, veoma brz kontakt nakon što žrtva ostavi lične podatke, korišćenje finansijske terminologije, insistiranje na početnoj uplati i, nakon toga, postepeno povećavanje iznosa koji se od žrtve zahtijeva.

U februaru prošle godine vidjela je oglas na portalu jednog crnogorskog dnevnog lista kojem je vjerovala. Nuđena je mogućnost dodatne zarade. Nakon što je ostavila adresu, broj telefona, mejl i druge lične podatke, poslije samo nekoliko minuta joj je zazvonio telefon. Osoba sa druge strane telefonske linije djelovala je, kako kaže - profesionalno.

Budvanka je prvo stekla utisak da je sve besplatno, ali je ubrzo od nje zatraženo da uplati 200 eura uz pojašnjenje da se novac ulaže u promjene cijena nafte, zlata i valuta. Kada je rekla da će razmisliti, pozivi nijesu prestajali. Uplatila je 200 eura i tada je komunikacija utihnula. Brokeri nijesu odgovarali na njene upite kada će joj se vratiti uloženi novac uvećan za obećanu dobit.

Onda se u jednom razgovoru požalila da nema novca i da je prinuđena da podigne kredit da bi izmirila nagomilane obaveze. Nije znala da je za ,,brokere“ kredit bila čarobna riječ nakon čega su počeli intenzivnije da je zovu i ubjeđuju da će ulaganjem preko njih za skoro tri puta uvećati finansije.

Broker koji se predstavljao kao Lovro rekao je da će, ako uloži 5.000 eura, u oktobru imati 13.000. Upravo obećanje takve zarade, kaže profesor Cmiljanić, trebalo je da bude jedno od ključnih upozorenja.

- Na finansijskim tržištima ne postoji legitimna investicija koja može garantovati tako visok prinos bez odgovarajućeg, izuzetno visokog rizika - navodi on i dodaje da kada se uz takvo obećanje pojavi pritisak da se novac uplati što prije, česti telefonski pozivi i odvraćanje korisnika od samostalnog postupanja, rizik da je riječ o prevari postaje izrazito visok.

Međutim, Budvanka tada više nije razmišljala o tome da bi mogla biti prevarena, već kako će od 5.000 dobiti 13.000 eura. - Sada ne mogu da vjerujem da sam nasjela i uplatila 5.000 eura – kaže žrtva prevare.

Kada su kod Budvanke probudili nadu za zaradom, brokeri su od nje zatražili da na računaru instalira program AnyDesk i da im omogući udaljeni pristup. Profesor digitalne forenzike upozorava na opasnost davanja šifre ovog programa nepoznatim osobama.

- AnyDesk je legitiman program za udaljeni pristup računaru i sam po sebi nije zlonamjeran. Problem nastaje kada se takav program koristi kao instrument prevare i kada korisnik nepoznatoj osobi omogući pristup svom uređaju.

Budvanka tvrdi da joj se upravo to dogodilo. Navodni brokeri su joj, kako kaže, „pomagali“ da izvrši uplatu, a u jednom trenutku bili su i na njenom bankarskom nalogu. Cmiljanić pojašnjava da sama činjenica da je AnyDesk bio instaliran ne znači automatski da se zna što su osobe sa druge strane radile na računaru.

- To se može utvrditi tek digitalno-forenzičkom analizom uređaja, dostupnih zapisa programa, internet pregledača, elektronske pošte, bankarske dokumentacije i drugih digitalnih tragova – precizirao je on.

Zato su, kako navodi, od velike važnosti svi sačuvani podaci: uplatnice, bankarski izvodi, telefonski brojevi, SMS i poruke iz aplikacija, mejlovi, internet adrese, fotografije ekrana, nazivi platformi, korisnički nalozi i podaci o transakcijama.

Kod elektronske pošte, kako je kazao, mogu biti posebno važna originalna zaglavlja poruka, jer sadrže tehničke podatke koji nijesu uvijek vidljivi u običnom prikazu mejla.

- Digitalna forenzika u ovakvom slučaju pokušava da rekonstruiše cijelu vremensku liniju događaja - kada je žrtva prvi put posjetila određenu stranicu, što je preuzeto i instalirano, kada je uspostavljen udaljeni pristup, sa kim je komunicirala, kada su izvršene transakcije i koji digitalni tragovi mogu povezati pojedine događaje – pojašnjava on.

Nakon uplate od 5.000 eura nastupili su mjeseci tišine, Budvanku više niko nije zvao. Nije smjela sebi da prizna da je prevarena pa je živjela u nadi da će novac ipak dobiti. A onda slijedi gotovo filmski momenat, ,,brokeri“ je ponovo kontaktiraju i pitaju gdje je novac koji je uplatila. Na njene riječi da je prevarena i da je sve u vezi posla sa njima predala advokatu, ,,brokeri“ su negirali vezu sa firmom kojoj je novac uplaćen, ali su joj ponudili da joj pomognu da povrati sredstva. Uslov je bio skoro pa nevjerovatan: da na računu ima veliku količinu novca.

Profesor Cmiljanić upozorava da i to može predstavljati dio istog obrasca. - Ponovni kontakt osoba koje tvrde da mogu da vrate izgubljeni novac, a zatim traže novu uplatu ili dokaz da žrtva raspolaže većom količinom novca, može predstavljati drugu fazu prevare, poznatu kao prevara povraćaja sredstava.

Osoba koja je već jednom prevarena tada ponovo postaje meta upravo zato što želi da povrati ono što je izgubila – pojašnjava Cmiljanić.

Profesor digitalne forenzike upozorava i da čekanje može otežati istragu. - Veoma je važno da se oštećeni zbog ovakvih slučajeva ne ustručavaju da se obrate nadležnim organima. S aspekta digitalne forenzike, vrijeme može biti veoma važno. Digitalni tragovi mogu nestati, nalozi biti ugašeni, brojevi telefona promijenjeni, internet sadržaj uklonjen, a pojedini tehnički podaci kod pružalaca usluga čuvaju se ograničeno vrijeme - upozorava on.

Zbog toga preporučuje da se slučaj prijavi što prije i da se, prije brisanja programa, poruka ili drugih podataka sa uređaja, razmotri njihovo forenzičko obezbjeđivanje. Drugim riječima, žrtva ne treba da čeka da skupi hrabrost, pronađe još dokaza ili povrati novac da bi otišla u policiju. Upravo prijava, kako ističe, može biti početak procesa u kojem će se ti dokazi obezbijediti.

On insistira na čuvanju što više originalnih digitalnih tragova koji kasnije mogu pomoći u rekonstrukciji događaja i identifikaciji osoba koje su učestvovale u prevari. Istovremeno upozorava da broj telefona, ime kojim se neko predstavlja ili čak IP adresa nijesu sami po sebi dovoljan dokaz identiteta ili fizičke lokacije izvršioca.

- Počinioci mogu koristiti internet telefoniju, VPN, proxy servise, kompromitovane naloge, virtuelne brojeve i druge metode prikrivanja. Zbog toga se identitet izvršilaca, objašnjava, utvrđuje povezivanjem većeg broja nezavisnih digitalnih, finansijskih i telekomunikacionih tragova – navodi Cmiljanić.

Budvanka je na kraju svoje ispovijesti kazala da joj najteže pada to što je vjerovala ljudima koje nikada nije vidjela, ali se nada da će pomoći da oni koji su imali slično iskustvo - ne ćute.