Avgust 1992: Pljevlja u ozbiljnoj bezbjednosnoj krizi

Početkom avgusta 1992. godine, Pljevlja su prolazila kroz jednu od najozbiljnijih bezbjednosnih kriza. Naoružane grupe blokirale su grad, dok su građani živjeli u strahu od nasilja.

4
Avgust 1992: Pljevlja u ozbiljnoj bezbjednosnoj krizi

Početkom avgusta 1992. godine, u vrijeme ratnih sukoba u neposrednom susjedstvu, Pljevlja su prolazila kroz jednu od najozbiljnijih bezbjednosnih kriza u svojoj novijoj istoriji. Grad je bio blokiran na glavnim prilazima, dok su naoružane grupe bile prisutne i kod više objekata važnih za svakodnevni život građana. Atmosfera straha i neizvjesnosti u Pljevljima trajala je mjesecima.

Rat u Bosni i Hercegovini odvijao se nedaleko od granice, kroz grad i okolinu prolazile su vojne i naoružane formacije, a bilježeni su incidenti, bombaški napadi i nasilje, naročito prema pripadnicima bošnjačkog stanovništva. Prema tekstu koji je objavila Instagram stranica „Šeher Pljevlja“, početkom avgusta situacija je kulminirala djelovanjem grupe okupljene oko Milike–Čeka Dačevića, lokalnog političkog i paravojnog lidera povezanog sa Srpskom radikalnom strankom.

Naoružani ljudi postavili su barikade na putevima prema Prijepolju, preko Metaljke prema Čajniču, kao i na pravcu prema Đurđevića Tari i Žabljaku. Time su tri glavna izlaza iz Pljevalja bila pod njihovom kontrolom, a grad praktično blokiran. Naoružano prisustvo, međutim, nije bilo ograničeno samo na prilaze gradu. Prema svjedočenjima na koja se poziva „Šeher Pljevlja“, naoružani ljudi nalazili su se i u blizini Pošte, benzinske pumpe, glavne pekare, mljekare, Elektrodistribucije i autobuske stanice.

Osamog avgusta u Pljevlja je stigla Specijalna antiteroristička jedinica iz Podgorice. Dačević je priveden, a njegovoj grupi oduzet je automobil za koji se tada navodilo da je dovezen sa ratišta. Umjesto smirivanja situacije, uslijedila je nova eskalacija. Dačevićevi ljudi i simpatizeri okupili su se oko zgrade Centra bezbjednosti, zahtijevajući njegovo oslobađanje. Postojala je realna opasnost da kriza preraste u oružani sukob u samom centru Pljevalja.

Kasnija svjedočenja ukazivala su i na to da je dio lokalnog policijskog sastava bio naklonjen Dačevićevoj grupi, što je dodatno otežavalo reakciju službe. Ozbiljnost događaja potvrđuje i podatak da je već narednog dana „situacija u Pljevljima“ bila prva tačka dnevnog reda sjednice Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.

Protiv Milike–Čeka Dačevića kasnije je vođen postupak pred Višim sudom u Bijelom Polju. Suđenje je održano u januaru 1993. godine, a teretilo ga se za radnje povezane sa postavljanjem barikada, sprečavanjem službenih lica u obavljanju dužnosti i nasilničkim ponašanjem. Za najteže optužbe nije bilo dovoljno dokaza za osuđujuću presudu, dok je za druga djela kažnjen.

Izraz „barikade u Pljevljima“ opisuje samo dio onoga što se tih dana događalo. Građani pamte prisustvo naoružanih ljudi u gradu, ugroženo snabdijevanje i saobraćaj, pritisak na policiju i atmosferu u kojoj niko nije mogao pouzdano znati kako će se kriza završiti. O avgustu 1992. godine zato je važno govoriti bez uljepšavanja, ali i bez pretvaranja istorije u mit.

Komentari

Pročitaj još

Utjeha dobila struju, ali turisti nezadovoljni odlaze

Turističko naselje Utjeha dobilo je struju nakon dugog prekida, ali su mnogi gosti nezadovoljni i pakovali su kofere. Požar u trafostanici izazvao je probleme sa napajanjem.

Povezani članci

Svidjela ti se ova vijest?

Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.

Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.