Rijeka Crnojevića: Varoš koja se bori za opstanak i valorizaciju
Rijeka Crnojevića se suočava sa izazovima očuvanja svoje kulturne baštine i povratka stanovništva. Sagovornici ističu nužnost ulaganja u infrastrukturu i turističku ponudu.
Sagovornici Pobjede mr Pavle Đurašković, hroničar Rijeke Crnojevića, i Milorad Miko Đurašković, koji sa Rijeke nikad nije odlazio, daju dva istovremeno i ista i različita pogleda na Rijeku Crnojevića. Dok Pavle u prvi plan stavlja zaštitu autentične arhitekture, planski razvoj i povratak stanovništva, Milorad insistira na boljim putevima, mogućnosti ulaganja i turističkoj ponudi koja bi trajala tokom cijele godine. Saglasni su da bez ljudi, infrastrukture i ozbiljnog odnosa države Rijeka Crnojevića nema budućnost.
Do mjesta gdje je prije više od pet vjekova štampana prva knjiga kod Južnih Slovena, Oktoih, stiže se uskim, krivudavim putem. Javnog prevoza nema godinama. Riječki pazar stvorio je Rijeku Crnojevića. Oko mjesta na kojem su se subotom okupljali trgovci i kupci iz cijele Crne Gore podizane su kuće, otvarane radionice i nastajala varoš čiji su sadržaji i način života daleko prevazilazili broj njenih stanovnika. Tako nekadašnju Rijeku pamti Pavle Đurašković, koji je gotovo čitav život pratio promjene u ovom mjestu i razmišljao kako bi ono ponovo moglo da valorizuje svoje kulturne, istorijske i prirodne vrijednosti.
– Pazar je stvorio Rijeku. Bio je pun prodavaca i kupaca, ljudi su se sastajali i viđali, a dolazili su iz cijele Crne Gore – kaže Pavle Đurašković. Stalni tok rijeke omogućio je rad više od deset mlinova i valjanica, zbog kojih su ljudi dolazili iz udaljenih krajeva. Pazar je bio podijeljen na opšti, riblji i stočni dio, a glavna žila kucavica bila je donja ulica Riva, današnja pjaca.
– To su slike koje govore o visokom kvalitetu i organizaciji života, kakav danas, poslije gotovo stotinu godina, teško uspijevamo da dostignemo – ističe Pavle. Njegovu sliku potvrđuje i Milorad Miko Đurašković, dugogodišnji stanovnik Rijeke Crnojevića. – Kada ljudima kažem da smo imali baštovana i da sam išao u vrtić na Rijeci Crnojevića, teško im je da povjeruju. Rijeka je bila uređena i kultivisana kao mnogo veći grad. Imala je sve – kaže Milorad.
Današnja stvarnost je da do Rijeke Crnojevića ne možete stići autobusom. Jedini način je ili čamcem ili sopstvenim automobilom. Od glavnog pazara do mjesne zajednice Rijeka Crnojevića pripada teritoriji prijestonice Cetinje i nalazi se na istoimenoj rijeci, nedaleko od obale Skadarskog jezera. Rijeka izvire kao snažno vrelo ispod Obodske stijene, a nakon oko 13 kilometara vijugavog toka kroz brda, stvarajući brojna ostrva i rukavce, uliva se u Skadarsko jezero. Posebna je i po tome što postaje plovna već poslije prvog kilometra toka.
Za nastanak rijeke i njen naziv vezuje se legenda o Ivanu Crnojeviću, vladaru Zete od 1465. do 1490. godine. Prema predanju, Ivan Crnojević je jednom prilikom sa svitom i lovcima došao u lov na Obod. Tragajući za plijenom, naišli su na pećinu iz koje je iznenada izašao ogroman divlji jarac, potpuno mokar, čija je veličina iznenadila i lovce i samog vladara. Nakon što su krenuli za njim i uspjeli da ga ulove, iz pećine se začula potmula buka, a potom je iz nje provalila snažna bujica koja je umalo odnijela lovce i vladarevu pratnju. Od tog vremena, kaže legenda, iz pećine izvire rijeka koja je u narodu nazvana Rijeka Crnojevića.
Na njenim obalama kasnije je nastala varoš koja u staroj Crnoj Gori nije bila samo trgovački centar, već važno ekonomsko, administrativno i državno mjesto. To kaže legenda, kako je nastala. A kako se razvijala? Sagovornici Pobjede kažu da u staroj Crnoj Gori nije bila samo trgovački centar, već važno ekonomsko, administrativno i državno mjesto. Formiranjem Kraljevine Jugoslavije počela je da gubi politički i administrativni značaj, ali je još neko vrijeme bila glavna varoš Riječkog sreza, sa izraženim gradskim načinom života.
U periodu najvećeg razvoja mogla je imati više od hiljadu stanovnika. Bila je sjedište opštine i Riječkog sreza, a u njoj su postojali škola, vrtić, pošta, ambulanta, bioskop sa pozorišnom scenom, fabrika bisera i dugmadi, puškarnica, radionica za popravku oružja i plovila, brodarsko i transportno preduzeće, pristanište, trgovačka i poljoprivredna zadruga, koje su kasnije prerasle u fabriku „Ribarstvo“. Radilo je više od deset mlinova, postojale su valjanice, razvijeni opšti, riblji i stočni pazar, kao i nekoliko hotela. Pavle pominje „Imperijal“ i „Evropu“, Hotel „Obod“.
Oba sagovornika početak ozbiljnijeg propadanja povezuju sa gubitkom administrativnog statusa, gašenjem privrede i odlaskom stanovništva. – Kada su fabrika i drugi objekti počeli da se zatvaraju ili sele, stanovništvo je bilo prinuđeno da odlazi. Nestajala je jedna po jedna ustanova, jedno po jedno radno mjesto i jedna po jedna porodica – kaže Pavle. Milorad isti proces opisuje još oštrije. – Rijeka je šezdesetih godina počela da umire. Ne da stagnira, nego da gubi stanovništvo, privredu, ustanove i značaj koji je nekada imala. Nestankom opštine počela je da gubi gotovo sve što ju je činilo varoši – ocjenjuje on.
Izgradnja magistralnog puta Cetinje – Podgorica, koji je zaobišao Rijeku, predstavljala je novu prekretnicu. Sagovornici su saglasni da mjesto mora imati kvalitetne prilaze, ali različito naglašavaju posljedice njegovog izmještanja sa glavnog pravca. Pavle smatra da je to otežalo svakodnevni život, ali i sačuvalo varoš od intenzivnog tranzitnog saobraćaja. – Rijeka ne bi smjela da bude usputno mjesto. Treba da ima dobru vezu sa magistralnim putevima, ali joj nijesu potrebni brza vožnja i frekventni saobraćaj kroz samo mjesto. Možda će se pokazati kao dobra okolnost što je ostala ušuškana u čistoj prirodi i izvornom ambijentu – kaže Pavle.
Milorad u prvi plan stavlja loše stanje postojećih prilaza. Kuće, ljudi i različiti pogledi na obnovu. Za Pavla Đuraškovića ključna činjenica je da grad ne čine samo objekti. Bez stanovnika, čak i potpuno obnovljena Rijeka ostala bi prazna scenografija. – Kuće ne čine mjesto. Mjesto čine ljudi i njihov život. Džabe je da se Rijeka obnovi prema starim razglednicama ako u tim kućama niko ne živi. Odlazak ljudi znači gašenje mjesta – poručuje Pavle.
Milorad se slaže da je povratak stanovništva presudan, ali snažnije insistira na mogućnosti ulaganja u stare kuće i hotele. – Postoje ljudi porijeklom odavde koji bi uložili tri ili četiri miliona eura u svoje nekretnine. To nijesu stranci, već ljudi koji žele da ožive ono što im pripada. Međutim, planska dokumentacija to ne prepoznaje – tvrdi Milorad. Pavle upozorava da gradnja bez strogih pravila može dovršiti uništavanje istorijskog identiteta, dok Milorad smatra da komplikovane procedure koče obnovu.
– Dok su tu ruševine, još postoji mogućnost da se nešto vrati. Kada se izgrade neprimjereni objekti, tada to više nije isti grad – kaže Pavle. Različito o rušenju stare Rijeke. Pavle smatra da je autentična arhitektonska cjelina uništavana u nekoliko talasa – poslije Drugog svjetskog rata, prilikom proširenja nekadašnjeg sokaka, a potom početkom devedesetih. – Neko je došao na ideju da sruši Rijeku kako bi napravio ljepšu i stariju Rijeku. Srušen je čitav potez kuća od česme, kao i brojne kuće prema Starom mostu. Stari kamen je odnesen, a ostali su tereni koje je prekrila kupina – kaže Pavle, ali i dodaje da je nekadašnja Pjaca bila prekrivena vrlo skupim mermernim pločama, koje su „neki mještani krali i koristili čak i za grobnice”. Veliki dio stare Rijeke je nestao, ali Pavle u rušenjima vidi kontinuitet devastacije, dok Milorad naglašava da su neke intervencije bile iznuđene stanjem objekata.
Ljeskovac kao simbol zapuštenosti. Ima na Rijeci i danas tragova slavne i bogate prošlosti. Jedan od takvih je ljetnjikovac kralja Nikole koji propada pred očima i nadležnih i nenadležnih, a o kojem je Pobjeda prošlog mjeseca pisala u više navrata. Niko ne spori da ima kulturni i istorijski značaj, ali uprkos tome nema ga u registru kulturnih dobara pa nije zaštićen čak ni na papiru. Sagovornici Pobjede saglasni su – kompleks mora biti zaštićen, očišćen, obilježen i dostupan javnosti.
– Kada uputite turistu prema dvorcu jednog od najznačajnijih crnogorskih vladara, a on tamo vidi ruševine, šiblje i nepristupačan prostor, pitanje je što će pomisliti o nama. Najprije bi trebalo makar raskrčiti prilaz – kaže Pavle. Milorad, koji je gotovo dvije decenije živio na prostoru Ljeskovca, smatra da kompleks mora postati jedan od temelja turističke ponude Rijeke. – Treba oživjeti i turistički valorizovati Ljeskovac, koji je danas u izuzetno lošem stanju. Ljudi treba da mogu da vide da je tu postojao dvorac crnogorskog vladara – poručuje Milorad.
To što je između dvije posjete ekipe Pobjede na zarđalu kapiju dvorca promijenjen katanac a između njegovih zidina uselile se pčele (postavljeno dvadesetak košnica) kažu da pokazuje odnos i države, grada i društva prema prostoru koji predstavlja kulturno-istorijsko svjedočanstvo jedne države. Zaštita i razvoj moraju ići zajedno. Pavle Đurašković namjerava da zatraži da čitava stara varoš bude proglašena cjelinom od nacionalnog značaja, kako bi se zaštitili i obilježili nekadašnji objekti. Posebno izdvaja Mostinu, sa dvorcem knjaza Danila i Starom poštom, koja je sačuvala dio nekadašnjeg izgleda, ali je u lošem stanju.
– Ako se nešto kontroliše, kriterijumi moraju biti objektivni i jednaki za sve. Samo takav odnos može biti put ka rješenju – kaže Pavle. On smatra da bi Ljeskovac trebalo temeljno restaurirati kao dvorac i privesti ga namjeni Muzeja kralja Nikole, po uzoru na muzejske postavke posvećene crnogorskom vladaru na Cetinju i u Baru. Prema njegovom stavu, kompleks bi trebalo da ostane u vlasništvu države, kao dio crnogorskog istorijskog i državnog nasljeđa. Kao drugi važan projekat izdvaja obnovu zgrade Stare pošte na Mostini, u kojoj bi, prema njegovoj zamisli, trebalo osnovati zavičajni muzej Riječkog sreza.
Komentari
Dječak preminuo nakon 9 godina kome zbog trovanja mlijekom
Matija Maestri, trinaestogodišnji dječak iz Italije, preminuo je nakon devet godina u vegetativnoj komi uzrokovane trovanjem sirovim mlijekom.
Povezani članci
Popularno u Crna Hronika
- Miloš Medenica otkriva detalje o dolasku 'ćacija' u Tivat
- Policajac iz Berana pred disciplinskim postupkom, predmet dostavljen i tužilaštvu
- Muriću i ekipi određen pritvor zbog šverca milionski vrijednih cigareta
- Treći talas hapšenja zbog šverca cigareta u Rožajama
- SDT došao do dokaza o Mijajloviću i krađi iz stana Đukanovića
Svidjela ti se ova vijest?
Dobij još 5 najvažnijih svako jutro direktno u inbox. Besplatno.
Bez spam-a. Odjava u bilo kom trenutku.






