Obračun u Dolima: Masakr nad stanovništvom 7. juna 1943. godine

Na stratištu u Dolima 7. juna 1943. godine ubijeno je između 317 i 450 ljudi, uključujući žene i djecu. Prema riječima Obrada Cicmila, broj ubijenih je varirao između ovih cifara, a David Pejović iz Bačkog Dobrog Polja tvrdi da je tokom popisa, vršenog od kuće do kuće, zabilježeno 317 ubijenih. Međutim, mnogi izvori ukazuju da je stvarni broj bio bliži 400.

Nijemci su uništili sve što su našli u Pivskom manastiru, ali su raniji iguman Lukijan Zečević uspio da sakrije važne manastirske relikvije, čime su one izbjegle uništenje. U međuvremenu, okupatori su pljačkali, palili i odnosili sve što su mogli, od hrane i pokućstva do stoke. Štab bataljona 7. SS divizije „Princ Eugen“ bio je smješten u kući popa Sima Pejovića u Miljkovcu, odakle su planirali ubistva.

Preživjeli svjedok Miloš Glomazić, koji je umakao sa stratišta, opisao je kako su Nijemci u predjelu Dola okupili oko 400 ljudi, a zatim ih podijelili u tri grupe: odrasle muškarce, žene i djecu. Dok su ih vojnici držali pod oružjem, drugi njemački vojnici su bili raspoređeni s mitraljezima. Na znak su otvorili vatru, a vrisci i jauci su ispunili zrak.

Miloš je uspio pobjeći tako što je napao jednog od vojnika, oborio ga i pobjegao u obližnju ljeskovinu, gdje se sklonio i nastavio bježati. Njemački vojnici, srećom, nisu nastavili potjeru. Ovaj zločin ostao je nerazjašnjen, a mnogi od ubijenih su završili u zajedničkoj grobnici.

U intervjuu za „Pobjedu“, Zoran Glomazić prenosi svjedočanstva preživjelih iz sela Rudinice, koji opisuju kako su Nijemci lukavo planirali operaciju. Stanovništvo je dovedeno iz više pravaca i grupisano na stratištu. Nakon što su shvatili šta se dešava, već je bilo prekasno. Ubrzo je uslijedila najkrvavija scena, gdje su pucnjevi i vrisci ispunili prostor.

Miloš Glomazić je u svom prvom iskazu rekao da je sve pobijeno i uništeno, osim njega. Njegovo svjedočenje i priče drugih preživjelih doprinose očuvanju sjećanja na ovaj stravični događaj. Na vrhu gomile leševa, gotovo neprepoznatljiv, bio je leš Mališe Đikanovića, jednog od 15 članova porodice koji su stradali tog dana. Nažalost, mnoge žrtve su ostale neprepoznate.

Obren Blagojević navodi da su Nijemci pokupili sve stanovnike iz sela Bukovca, Miljkovca, Dube i Rudinica, a zatim ih doveli u Dola. Svaka ubijena osoba nosi svoju tužnu priču, a ovaj masakr ostaje kao mračna tačka u istoriji Pive.