Stravični zločini nad stanovništvom u Pivskoj regiji tokom rata

U nekim zbjegovima su i pored teškoća, ostali čvrsti i niko se nije vratio u sela. Bilo je i nekoliko slučajeva gdje su se izbjegli podijelili i jedan se dio vratio, dok je drugi promijenio mjesto i povukao se dublje u šume i planine. Tako je jedan dio stanovništva iz Miljkovca, Bukovca, Dube i Rudinica napustio zbjegove i počeo da se vraća. Prema Obradu Cicmilu, povratak u sela su, naročito, zastupali pročetnički raspoloženi ljudi, nadajući se da će ih Njemci tako poštedjeti. Međutim, većina ostalih, naročito odbornici u zbjegovima, gdje je organizovana narodna vlast stalno djelovala, nastojali su da na svaki način odvrate sve one koji su namjeravali da se vrate u sela.

Neki od njih su već bili stigli u svoja sela, a neki su tek prikupljali, kada su Njemci počeli da ih presreću i sve odreda hvataju i prikupljaju na određena mjesta pod izgovorom da sačekaju na okupu, dok im se spreme i izdaju objave za slobodno kretanje. Međutim, čim su ih prikupili, počeli su ih masovno ubijati - od tek rođene djece do devedesetogodišnjih staraca i starica - i to u grupama i pojedinačno. Poslije Brezana, potpuno su spaljena sela: Bajovo Polje, Bukovac, Duba, Miljkovac, Rudinice, Seljani, Goransko, Plužine, Jasen, Zukva, Stubica, Stabna, Miloševići, Sedlari, Kovači, Budanj, Brljevo i Mratinje. Djelimično su spaljena sela: Smriječno, Stolac, Orah, Krivodo i Zabrđe.

Ubijanja su nastavljena, samo su sada mnogo češće spaljivali žive ljude. Obrad Cicmil citira akademika Obrena Blagojevića koji o ovim stravičnim događajima kaže: „Njemci su prividno lijepim postupkom u početku prema onima koje bi našli (davali su čak i bombone djeci, omogućavali radove na njivama, savjetovali da svi slobodno dođu), uspjeli da narod domame, ostavili ga mirnim po koji dan, da bi se iskupili svi, a onda bi opkolili selo, hvatali, ubijali i žive spaljivali, sve kojih bi se domogli.“

Dr Radovan Bošnjak je uspio da kroz kazivanja starih Pivljana, koji su zapamtili ta jeziva stradanja, dočara tragično zlo proljeće i u Župi Pivskoj, juna 1943. godine. Njegovo istraživanje je obuhvatilo svako selo, svako ime, način i mjesto stradanja stanovnika. U selu Gornja Brezna su stradala 43 stanovnika. Obrad Cicmil piše da su u ovom selu zlikovci iz divizije „Princ Eugen“ u 3 kuće spalili 22 muškarca, jednu ženu i jedno dijete. Iz paljevine se samo spasio Neđeljko Tadić, koji je poslije rata živio kao kolonista u Bačkom Dobrom Polju.

Svojim komšijama Miličićima je pričao: „Njemci su kamionima stigli u selo. Mi smo, prethodno upozoreni od partizanskih odbornika da Njemci ubijaju i djecu u kolijevci, bili izbjegli u planinu Vojnik. Međutim, Njemci su nas pronašli i pozvali da se slobodno vratimo u, kako su govorili, „vaše lepe kuće“. Nekoliko porodica se vratilo. Među njima sam bio i ja. Njemci su odvojili žene i đecu i pustili ih da idu kućama. Nas muškarce su zadržali, rekavši da treba nešto da provjere, pa će nas pustiti. Međutim, ubrzo su nas vezali konopom „ruku pod ruku“ i poveli na strelište. Mitraljez je redom kosio ljudska tijela. Mene je, pogođen kuršumom prilikom pada, povukao čovjek za koga sam bio vezan. Pao sam na zemlju nepovrijeđen. Njemci su prilazili svakom pojedinačno da ga „ovjere“. Kada su pucali na čovjeka pored mene, metak je rikošetirao i rasjekao mi kožu iznad uha. Glava mi je bila sva u krvi. Vidjevši me takvog, njemački dželat je uzviknuo: „Ovaj je gotov, ne treba mu više ništa.“ Kada je pala noć, ja sam se neprimijetno izvukao i dokopao obližnje šume.”

Svaka ta nevina duša u Gornjim Breznima je pomenuta kroz pričanje njihovog preživjelog komšije Dragiše Radojevića. Ubijeni su: Jole, Đurko, Vlado, Radivoje, Obrad, Mitar, Radisav, Neđeljko, Ljubomir, Milisav, Darinka, Stamena, Jovana, Zorka, Spasenija, Maksim, Radojica, Đorđija, Blagoje i Petar Radojević; Marko i Dušan Nedić; Perko Lalić; Đorđije i Radojica Blečić; Rajko, Solumija, Mlađen, Radojica, Dragica, Saveta, Ljeposava, Milosava, Veruša i Jevrem, Maksim, Stoja Vračar. Obren Blagojević je pisao da su Njemci prividno lijepim postupkom uspjeli da domame narod iz zbjegova, ostavili ga mirnim po koji dan, da bi se iskupili svi, a onda bi opkolili selo, hvatali, ubijali i žive spaljivali sve kojih bi se domogli.

Zaseok Potprisoje je takođe teško nastradao. Ubijeno je 24 ljudi. Spaljeni su Ruža, Đemo, Milena, Nikica, Gojko, Desanka, Đula, Obrad, Žarko, Milica, Vukoman, Stanica Blagojević; Mileva, Saveta, Rosanda, Kata i Novo Todorović; Đurko, Luka i Milica Todorović; Milinko, Đurko i Krstinja Đikanović. I selo Donja Brezna je teško nastradalo. Ubijeno je 37 osoba. Sedamdesetogodišnji Mihailo Durutović je kazivao Bošnjaku o stravičnom strijeljanju i paljenju 11 Durutovića i 4 Todorovića, pa ih tako sagorele ubacili u jednu pećinu. Nakon toga su 19 čeljadi sagoreli u kući Gavrila Todorovića i 15 osoba kod pećine iznad Vagana.

Obren Blagojević prema pričanju Momira Jovovića, stanovnici sela Bajovo Polje su bili izbjegli u planinu Goliju, ali su se po preporuci nekih komšija vratili u selo jer su Njemci obećali da im se ništa neće desiti. Ali esesovci su, poslije nekoliko dana, ubili i zapalili oko 27 stanovnika Bajova Polja. Spasili su se svi oni koji su ostali u zbjegovima. Nastradali su: Ilija, Danilo, Radosav, Đorđije, Gale, Mitar, Tomo, Neđeljko V., Sava, Vukola, Neđeljko M., Obren, Bajo, Živko, Đukna, Jovo, Milosav i Novica Jovović (spaljeni u Donjim Breznima); Jelisavka, Stamena, Miluša, Desanka, Milanka i Ikonija Jovićević.

Boriša Blagojević iz Bukovca, tada pedesetogodišnjak, kazivao je dr Bošnjaku da je u Dolima ubijeno 110-115 Blagojevića, a po zgarištima Dube, Bukovca i Zaborja još oko 100. U Bukovcu, u kući Matije i Milana Blagojevića su spalili 10 živih osoba. Dr Bošnjak tvrdi da je u ovom selu stradalo ukupno 74 osobe iz porodice Blagojević, i to: Branislava, Blažo, Bosiljka, Bogoljub, Vasilija, Vasilj, Vaso, Velika, Veljko, Vidak, Vojislav, Gavrilo, Dragoljub, Dragutin, Dunja M., Dunja, Branislav, Živko, Zagorka, Zeko, Jagoš, Jelena, Jelisavka, Jelica, Jovan, Nada, Koviljka, Komnen, Krstinja, Krečko, Ljubomir, Malin, Viko, Marinko, Milka, Kostadin D., Kostadin M., Matija, Milanka, Milenka A., Milenka R., Milivoje, Miljana, Miluša, Miloš, Milutin, Milja, Miodrag, Momir, Nikola, Novo, Njegosava, Obrad, Omiljen, Omiljenka, Pejo, Radenko, Radivoje, Radmila, Radoje, Radul, Rajko, Ristivoje, Sava, Stanica D., Stevan J. i Stevan P. Blagojević.

Poslije Brezana, potpuno su spaljena sela: Bajovo Polje, Bukovac, Duba, Miljkovac, Rudinice, Seljani, Goransko, Plužine, Jasen, Zukva, Stubica, Stabna, Miloševići, Sedlari, Kovači, Budanj, Brljevo i Mratinje. Djelimično su spaljena sela: Smriječno, Stolac, Orah, Krivodo i Zabrđe. U Zaborju su pobijeni: Spasoje, Rajko, Petko, Momčilo, Milosav, Milan, Marko, Mijajlo i Jelica Blagojević. U Miljkovcu je ubijen Dimitrije Blagojević. U Dubi je likvidirana Brena i Jovana Blagojević, a u Sušnom dolu Veselin Blagojević.